HINA - Financijski servis
Zbog umanjenja porezne osnovice u obliku odbitaka i umanjenja porezne obveze državni se proračun od mogućih prikupljenih 100 kuna poreza na dohodak u 2001. odrekao gotovo 10 kuna, a u 2004. godini 13,5 kuna, podatak je iz Newslettera, povremenog glasila Instituta za javne financije.
U članku "Izgubljeni porezni prihodi - kolikog se poreza na dohodak država odriče?" Vjekoslav Bratić analizira kolikih se iznosa odriču proračuni svih razina vlasti - općine, gradovi, županije i središnja država zbog postojanja raznih pogodnosti i izuzeća u sustavu poreza na dohodak.
Izgubljeni prihodi od poreza na dohodak zbog danih ostalih odbitaka i umanjenja poreza svih razina vlasti u 2001. iznosili su 628 milijuna kuna, a u 2004. porasli su na 1,06 milijarde kuna. I državni se proračun svake godine odriče sve većih iznosa, i to ponajprije zbog uvedenih ostalih odbitaka, navodi Bratić.
Ističe također kako je značenje poreza na dohodak u punjenju državnog proračuna sve manje, što potkrepljuje i podatkom o sve manjem udjelu poreza na dohodak u ukupnim poreznim prihodima državnog proračuna - sa 8,4 posto u 2001. taj se udio do 2004. smanjio na 6,6 posto.
Svemu tomu uvelike je pogodovao i sve veći broj i obujam raznih olakšica u sustavu oporezivanja dohotka koje su uvedene od 2000. Od 2001. do 2004. ti su izgubljeni prihodi državnog proračuna porasli sa 333 na gotovo 423 milijuna kuna, navodi Bratić.
Napominje kako se osobni odbitak (osnovni osobni i odbitak za uzdržavane članove) ne smatra gubitkom državnog proračuna u pravom smislu riječi, jer porezni propisi većine zemalja te kategorije prepoznaju kao socijalne varijable kojima se poštuje egzistencijalni minimum (na svim razinama vlasti iznosi ukupnih osobnih odbitaka iznosili su od 7,7 milijardi u 2001. do 9,3 milijarde kuna u 2004.).
Ostali odbici i umanjenja plaćanja poreza nazivaju se poreznih rashodima i smatraju se izgubljenim prihodima svih razina vlasti, a Bratić iznosi podatke o šest različitih skupina sa ukupno 16 vrsta ostalih odbitaka, te o umanjenju porezne obveze za olakšicu hrvatskih ratnih vojnih invalida razmjerno stupnju invalidnosti.
Izgubljeni se prihodi zbog mogućnosti umanjenja plaćanja poreza na dohodak nisu značajnije povećavali u analiziranom razdoblju. Prosječno je (iz državnog proračuna) za oslobođenja za HRVI iz Domovinskog rata odvajano pet milijuna kuna u godini.
Prema Bratiću, visinom se izdvajaju dodatni osobni odbitak za osobe koje žive na području posebne državne skrbi i na drugim posebnim područjima (izgubljeni prihodi svih razina vlasti po tom osnovu porasli su sa 90 milijuna 2001. na 311 milijuna 2004.), premije životnog osiguranja s obilježjem štednje, dopunskog i privatnog zdravstvenog, te dobrovoljnog mirovinskog osiguranja (od 22,9 milijuna kuna 2001. na 149 milijuna kuna 2004.), paušalni izdaci za obveznike koji su ostvarili dohodak od nekih drugih samostalnih djelatnosti (oko 150 milijuna kuna 2004.), te uvećani izdaci otpisa (133,2 milijuna kuna 2004.).
No, napominje, postoje i olakšice koje nemaju značajniju ulogu u ukupnim iznosima, kao npr. neoporezivi primici umjetnika, potom porezno priznati izdatci za reprezentaciju (oko 0,7 milijuna kuna u 2004. na svim razinama vlasti), izdaci za istraživanje i razvoj (0,2 milijuna kuna u 2004.), izdaci za darovanja u kulturne, umjetničke i slične svrhe (0,9 milijuna kuna u 2004.).
S obzirom da svaka olakšica povećava administriranje poreznih vlasti, možda bi trebalo razmisliti i o njihovu ukidanju, a kao nadomjestak mogu poslužiti izravne subvencije posebnim kategorijama poreznih obveznika, koje su u svakom slučaju transparentniji i jeftiniji instrument financiranja, predlaže Bratić.