Osteoporoza je bolest koja više pogađa žene, ali i muškarci su sve ugroženiji, upozorili su švedska liječnica Ana Nordstrom i njezini kolege sa Sveučilišta Umea u Listu za kliničku endokrinologiju i metabolizam.
Poznato je da tjelesna aktivnost doprinosi povećanju mineralne koštane gustoće koja dostiže najvišu točku nakon ulaska u pubertet i da je stoga treniranje u djetinjstvu i ranoj mladosti od velike važnosti za razvoj kostiju.
Znanstvenici su željeli otkriti na koji način bavljenje sportom u ranoj životnoj dobi utječe na osobe koje kasnije napuste terene. Zato su gotovo osam godina pratili skupinu od 63 sportaša i kontrolnu skupinu od 27 osoba koje se ne bave sportom. Ispitanici su u trenutku početka studije imali 17 godina.
Ispitanici sportaši - igrači badmingona i hokejaši - su prije početka studije trenirali u prosjeku devet sati tjedno i bili su tjelesno aktivni u prosjeku po 10 godina. Njihove sportske aktivnosti uključivale su trčanje na duge staze, dizanje utega i druge vježbe.
U trenutku početka studije, prosječna koštana gustoća ispitanika iz sportske skupine bila je veća od ispitanika iz kontrolne grupe.
Tijekom prvih 27 meseci, koštana masa sportaša se povećavala. Prilikom drugog ispitivanja, 68 mjeseci poslije početka studije, već 27 ispitanika sportaša je prestalo trenirati i kod njih je zabilježeno osjetno veće smanjenje koštane mase nego kod ispitanika koji i dalje treniraju.
Do treće kontrole, provedene nakon 95 mjeseci, još 13 ispitanika je odustalo od sporta i njihova koštana masa smanjena je više nego kod preostalih sportaša, ali i nego kod ispitanika iz kontrolne grupe.
Poslednje testiranje je, međutim, pokazalo da koštana masa osoba koje su trenirale u djetinjstvu i pubertetu ostaje viša nego kod onih koje se nisu bavile sportom, bez obzira na to jesu li u nekom trenutku prestale trenirati.
Povećanje koštane gustoće posebno je bilo primjetno u predjelu kuka.
Povećana koštana masa kod nekadašnjih sportaša dovoljna je da prepolovi rizik od prijeloma kasnije u životu.