U SAD-u, bubrezi se transplantiraju s donora kojima srce još kuca - dakle sa živog donora koji daje jedan bubreg, ili od pojedinaca kojima je utvrđena moždana smrt.
Ranije izvješća ukazivala su već da se prihvatljivi rezultati pokazuju i kada se koriste bubrezi žrtava srčanog udara koji su preminuli u bolnici, ali nije bilo jasno odnosi li se to i na organe uzete s onih osoba koje su od infarkta preminule izvan bolnica.
Kako bi istražili to pitanje, dr. Ana I. Sanchez-Fructuoso iz bolnice San Carlos u Madridu i njezini kolege usporedili su rezultate 320 transplantiranih pacijenata koji su primili bubrege od donora koji je preminuo od srčanog udara i 584 onih koji su primili bubrege od živog donora, među kojima je bilo i pacijenata starijih od 60 godina.
Rezultati pokazuju da je stopa preživljavanja od jedne godine i pet godina kod onih kojima je bubreg presađen od žrtve srčanog udara 87 posto i 82 posto. Te stope su niže u usporedbi s mladima koji su primili bubreg od donora kojem je srce radilo (91 posto i 85 posto), ali su puno bolje od postotaka kod starije skupine koja je primila bubreg od život donora (80 posto i 73 posto).
"Donori koji su doživjeli srčani udar dobar su potencijalni izvor...bubrega za transplantaciju", zaključili su istraživači. "Ohrabrujemo transplantacijske centre da razmotre uzimanje bubrega od takvih donora".