Obnova je trajala punih osam godina i koštala 15 milijuna kuna, a najveći dio sredstava osigurala je Vlada RH preko dvaju ministarstava - kulture te mora, turizma, prometa i razvitka.
Svečano misno slavlje predvodio je zadarski nadbiskup msgr. Ivan Prenđa, koji je istaknuo kako se danas slavi pobjeda ljubavi te zaželio da samostan bude mjesto suživota katoličkih s pravoslavnim vjernicima.
Hrvatski je vjernik pozvan da širi duh tolerancije, poštivanja i suživota i tim duhovnim bogatstvom naš mali narod može graditi svoje društvo, rekao je Prenđa koji je zahvalio Vladi što je izdašno pomogla obnovu, ali i brojnim dobrotvorima u domovini i svijetu koji su također sudjelovali u obnovi ovog samostana.
Samostan je s nadbiskupom Prenđom blagoslovio provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupljenja fra. Željko Tolić, a nazočni su bili brojni franjevci, predsjednik Hrvatskog sabora Vladimir Šeks, ministar kulture Božo Biškupić, ministar mora, turizma, prometa i razvitka Božidar Kalmeta te brojni predstavnici okolnih lokalnih samouprava.
Nadbiskup Prenđa je rekao da ne blagoslivlja samo samostan, nego i napore svih onih koji su pomogli njegovu obnovu. Podsjetio je da je tijekom srpske okupacije uništeno 105 franjevačkih samostana.
Nakon svečanog misnog slavlja okupljenima se u ulozi izaslanika predsjednika Vlade RH Ive Sanadera obratio ministar kulture Božo Biškupić.
Rekao je da je prije osam godina stajao na ovom mjestu nad ruševinama samostana i da je tada vjerovao kako će doći današnji dan kada će biti potpuno obnovljen. Ruševine su pretvorene u novo zdanje, a obnovom smo osigurali trajnu duhovnu i fizičku prisutnost redovnika na ovom mjestu, koje već 570 godina zrači duhovnošću, rekao je Biškupić.
Franjevački samostan u Karinu je najstariji samostan na području Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i jedan od najznačajnijih samostana u dalmatinskom zaleđu, a njegova obnova je najopsežniji zahvat na obnovi sakralne baštine porušene u Domovinskom ratu. Samostan u Karinu utemeljen je u 15. stoljeću, a kroz burnu prošlost više je puta paljen i razaran. Temeljito je obnovljen polovicom 18. stoljeća, te opet temeljito porušen 1993.