Do prije četiri godine, u Vinča Institutu za nuklearne znanosti bilo je pohranjeno gotovo 50 kilograma spomenutog neupotrebljenog goriva, što je dovoljno za izradu dviju jedostavnijih nuklearnih bojnih glava. Iz straha da taj toliko traženi materijal ne dospije u krive ruke, Washington, Moskva i Beograd su zajedničkom akcijom prebacili gorivo u rusko postrojenje koje se nalazi oko 800 kilometara istočno od Moskve.
"Nažalost, tom je akcijom obavljeno tek pola posla", požalio se srbijanski ministar znanosti Aleksandar Popović, upozorovši da se u zgradi instituta, u bazenima s bočatom vodom, još uvijek nalazi 8.000 potrošenih gorivnih štapova od kojih deseci sadrže uran s različitim stupnjem obogaćenja.
"To je potencijalni materijal za izradu 'prljavih bombi', a da o opasnosti za okoliš i ne govorimo", istaknuo je Popović.
Naime, svijet mora preuzeti kontrolu ne samo nad gorivom kojim bi se mogle proizvesti atomske bombe, već se mora pozabaviti i tzv. prljavim bombama.
"Prljave bombe služe za raspršivanje radijacije na način da se radioaktivni materijal raznese konvencionalnim eksplozivom", objasnio je Popović.
Prema njegovim riječima, materijal pogodan za izradu bombi nije uran već njegovi visokoradioaktivni nusproizvodi.
"Tko god se želi toga domoći, mora imati zaštitna odijela, robotske ruke i tone olova za uskladištenje ukradenog materijala", kazao je srbijanski ministar.
No, znanstveni reaktori poput ovog u Vinči, manje su zaštićeni od elektrana, pa stručnjaci s razlogom strahuju da bi bi teroristi, koji u mnogim drugim situacijama žrtvuju svoje živote, bili voljni platiti životom kako bi nabavili i nuklearni materijal.
Mike Durst, iz Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), tvrdi da je Vinča upravo zbog toga pravi "dućan sa slatkišima" za buduće teroriste. Upozorava da je osiguranje srbijanskog instututa gotovo nikakvo, tek pokoji stražar i bodljikava žica visine prosječnog čovjeka.
A sa samo jednom 'prljavom bombom' moguće je napasti Brodway koji bi potom godinama bio kontaminiran.
Postoje i druge bojazni osim pokušaja krađe i upada u Vinču. Iako za sada nuklearni materijal nije nestao, zaposlenici otvoreno govore da bi mogli doći u napast i prodati određeni materijal na crnom tržištu kako bi poboljšali kućni budžet koji mjesečno iznosi 750 dolara.
A u Vinči ima još puno toga za ukrasti i preprodati, stare medicinske i industrijske opreme, tone materijala u reaktoru, kontejnere s NATO streljivom s osiromašenim uranom ispaljenim 1999. tijekom kampanje protjerivanja srpskih snaga s Kosova, vreće s radijacijski onečišćenom travom, te nekoliko tona tzv. žutog kolača - prerađene rude urana koju želi obogatiti i Iran.
No, srbijansko Ministarstvo znanosti, odgovorno za Vinču, raspolaže s proračunom od 90 milijuna dolara, što je nedovoljno za unapređenje mjera sigurnosti, prebacivanje ostatka potrošenog goriva u Rusiju i rastavljanje reaktora i drugih dijelova postrojenja.
"Jednom kad se riješim tog potrošenog nuklearnog goriva i otpada bit ću sretan mladac", kazao je Popović.
Da je strah od brojnih Vinča širom bivšeg Sovjetskog Saveza, istočne Europe, Azije i Afrike velik, pokazuje i činjenica da su o tome na nedavnom summitu G8 razgovarali predsjednici Vladimir Putin i George W. Bush i najavili program pod nazivom "Global Initiative to Combat Nuclear Terrorism" (Globalna inicijativa za borbu protiv nuklearnog terorizma) koji bi trebao riješti problem velikog spektra osjetljivog materijala i radiološkog materijala razasutog po cijelom svijetu.