Unatoč oskudnim povijesnim izvorima o biskupu Duhu, autor na vrlo zanimljiv način, jednostavnim jezikom pokušava rekonstruirati njegovo podrijetlo i otkriti zašto je baš jedan Čeh postavljen za prvog zagrebačkog biskupa.
Lipovac se fokusirao na osobu samog Duha služeći se pritom ranijim povijesnim istraživanjima, posebno Ivana Tkalčića, Franje Fanceva, Svetozara Ritiga.
O biskupu Duhu, piše Lipovac, podaci su vrlo oskudni, ne zna se gdje je i kad rođen, kad je umro, ni koje je godine postao biskupom. Moguće je da mu je sjedište, tj. privremena katedrala, bila jedna od postojećih crkava u Zagrebu, dok je gradnju današnje, dovršene 1217., možda započeo upravo Duh.
Pa, ipak, biskup Duh u povijesti je nezaobilazan jer je u mnogim stvarima bio prvi - bio je prvi zagrebački biskup, prvi imenom poznati Zagrepčanin i prvi poznati Čeh koji je živio u Zagrebu i Hrvatskoj i čijim izborom počinju stoljetne veze Hrvata i Čeha.
Budući da se osnutkom Zagrebačke biskupije, oko 1094. prvi put spominje ime Zagreb, Duha se može smatrati i prvim po imenu poznatim Zagrepčaninom.
Za Duha se, navodi Lipovac, pretpostavlja da je u Zagreb donio prve crkvene knjige i predmete, da je autor prvog spomenika hrvatskog jezika. Pretpostavlja se, naime, da je upravo on pisac glosa (zabilješki) u Radonovoj Bibliji koje su, po nekima, najstariji spomenik hrvatskog jezika. Ta je Biblija pisana krajem 8. stoljeća, benediktinici su je u 11. stoljeću donijeli u Mađarsku, zatim je došla u Zagreb, od 1576. nalazi se u Beču.
Svom prvom biskupu Zagreb se odužio nakon devet stoljeća - u prosincu 2005. na prijedlog Hrvatsko-češkog društva, Duh je dobio svoje stube koje spajaju Kaptol i i Tkalčićevu ulicu.
Izdavači Lipovčeve knjige su Hrvatsko-češko društvo i Vijeće češke nacionalne manjine Grada Zagreba.