Bagić je svoj pjesnički rukopis uobličio potkraj osamdesetih godina kao jedan od reprezentativnih pjesnika kvorumaškoga naraštaja, napominje izdavač.
Zbirka obuhvaća sedamdesetak pjesama u kojima se pojavljuju Bagićeve opsesivne teme i motivi - svakodnevica, jezik, tržnica u Dubravi, zrak, ptica, nogomet, ali i novi lirski mitemi, ritmovi, versifikacijski obrasci.
Ako je uopće moguće izdvojiti globalnu temu zbirke, onda je to pokušaj da se osvoji prostor na kojemu se susreću različiti svjetovi, iskustva i diskursi - prostor između ruralnoga i urbanoga, emocije i misli, autsajderskoga i elitnoga, konkretnoga i apstraktnoga, navodi izdavač u bilješci o zbirci.
U pogovoru književni kritičar Miroslav Mićanović među ostalim primjećuje da se signali koje nam Bagić odašilje iz svojih pjesama "šire kao radijacija glasova hrvatskih pjesnika, kao zvuci gradova i drugih kultura, kao jeka pjesnika zaljubljenih u ljepotu riječi i svakodnevne rituale".