Prvooptuženi Mikulić oslobođen je optužbe za kažnjivo djelo uspostave ropstva nad oštećenikom Brankom Markanom, a u kaznu im je uračunato vrijeme provedeno u pritvoru, Jezerčiću od travnja do srpnja 2000. godine, a Mikuliću od travnja do studenoga iste godine.
Njih se teretilo da su 1996. godine, po dogovoru, prijetnjama prisilili Branka Markana da Jezerčiću proda svoju kuću i zemljište u središtu Osijeka, gdje je poslije izgrađen restoran "Grand".
Mikulić je bio optužen da je Markana prisilio da s njegovom suprugom zaključi ugovor o doživotnom uzdržavanju te da mu je određivao mjesta boravka, zabranjivao mu da ih napušta bez njegova znanja i prisiljavao da za njega i druge osobe obavlja različite fizičke poslove bez naknade, ali je sud zaključio da takve tvrdnje nisu osnovane, niti dokazane provedenim dokaznim postupkom.
Sud je odlučio da optuženici zajednički moraju nadoknaditi iznos od 132.000 kuna, odnosno razliku između utvrđene i stvarne vrijednosti nekretnina koje su bile predmetom sudskog postupka te platiti troškove suđenja, a pravo žalbe na presudu imaju u roku od 15 dana.
Ovo je treći put da se Jezerčiću i Mikuliću sudi za ta kažnjiva djela budući da je Županijski sud, zbog proceduralnih propusta, poništavao presude Općinskoga suda iz 2000. i 2003. godine, u kojima su optuženici bili proglašavani krivima za iznudu, a Mikulić i za uspostavu ropstva, za što je danas oslobođen optužbe.
Tijekom postupka na ovome slučaju promijenila su se tri predsjednika sudskoga vijeća, a optuženik Branko Markan preminuo je u svibnju prošle godine.
Vidno uzrujani Jezerčić nakon izlaska iz sudnice izjavio je novinarima kako je "sudac Ivan Vulić bio izložen prijetnjama kako bi donio ovakvu presudu". Najavio je da će javnosti predočiti snimku svoga razgovora s punomoćnikom Branka Markana, odvjetnikom Dinkom Matiješevićem tijekom kojega je, kako tvrdi, odvjetnik od njega tražio novac kako bi oštećenik Markan povukao svoj iskaz.