Sudsko vijeće zagrebačkog Županijskog suda ocijenilo je da tužiteljstvo nije dokazalo Momčilovićevu krivnju.
Njega se teretilo da je s nepoznatom osobom, 4. srpnja 1997., na motociklu pratio žrtvu i na križanju Selske i Zagorske ulice, pola sata iza ponoći, iz neposredne blizine prema Tačiju ispalio najmanje 27 hitaca iz strojnice. Teško ranjeni Tači je ubrzo iskrvario i umro u KB Sestara milosrdnica.
Motocikl s kojega je ubojica pucao u Tačija policija je kasnije pronašla u garaži koju je koristio Rajko Momčilović. No, na motociklu nisu pronađeni tragovi s Tačijeva automobila.
Sudsko vijeće pod predsjedanjem Ivana Turudića ocijenilo je nepouzdanim svjedočenje ranije zaštićenog svjedoka Zorana Miletića koji je na suđenju tzv. zagrebačkoj mafiji 2002. za Tačijevo ubojstvo optužio Rajka Momčilovića. Miletić je tada tvrdio da mu je ubojstvo priznao sam Momčilović, no na ponovljenom suđenju to je porekao, rekavši da je na to bio prisiljen jer su ga ucjenjivali policija i tadašnji tužitelj Radovan Ortynski.
Zbog nedostatka dokaza Rajko Momčilović je na suđenju tzv. zagrebačkoj mafiji već bio oslobođen optužbe za ubojstvo Tačija, ali je Vrhovni sud tu presudu ukinuo i predmet vratio na ponovno suđenje. No, istodobno mu je pravomoćno osuđen zbog preprodaje droge i iznude, pa je na suđenje dolazio iz lepoglavske kaznionice u kojoj služi 14-godišnju kaznu.