Risović je pred Raspravnim vijećem posvjedočila da je tog dana imala dogovoren pregled kod neuropedijatrice u Klinici za dječje bolesti u Klaićevoj ulici za svoju četverogodišnju djevojčicu, kada je oko podneva grunula snažna eksplozija.
"Odjeknula je snažna eksplozija, popucali su prozori i stakla. Dijete mi je bilo u rukama, pognula sam se da je zaštitim ali se nisam mogla micati", izjavila je Risović. Opisujući tijek događaja, prisutni u sudnici su doznali da je beba bila lakše ozlijeđena, u srednji prstić lijeve ruke, dok je Sanja Risović bila teško ranjena u leđa i desno rame. Iz Vinogradske bolnice, u koju je bila hitno prebačena radi velikog gubitka krvi, izašla je nakon mjesec i pol a potom je do sredine kolovoza bila na rehabilitaciji.
Sanja Risović je do sada imala 11 operacija, radna sposobnost joj je bitno smanjenja, i kao "teški tjelesni invalid" uživa posebne pogodnosti na poslu.
Opisujući kako se zbog operacija i rehabilitacije nije gotovo pet godima mogla brinuti za dijete, njezino je svjedočenje bilo isprekidano plačem i jecajima, zbog čega su uvedene dodatne stanke.
Na pitanje o suđenju Milanu Martiću kazala je da ga prati putem medija i da kod nje uvijek izaziva reakciju.
"Kada je Milošević umro, Martić je rekao da je pao u depresiju, a ja se pitam da li je ikada bio u depresiji zbog mene i ostalih ljudi stradalih u ratu. To me tišti", kazala je Risović vidno potresena. Obrana, koju predvodi Predrag Milovančević, htjela je spriječiti postavljanje tog pitanja na način koji je tužitelj ocijenio "sarkastičnim". Po završetku ispitivanja tužitelja, obrana je rekla da "nema pitanja za svjedoka".
Milan Martić se osim ratnih zločina protiv hrvatskih civila u tzv. Krajini i zločina nad nesrpskim stanovništvom u BiH u okviru zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja tereti i za granatiranje Zagreba 2. i 3. svibnja 1995., napadu u kojem je šest civila ubijeno, a oko 200 ranjeno.
Martić se Haškom sudu predao u svibnju 2002. godine zajedno s generalom Milom Mrkšićem, optuženim za zločine protiv čovječnosti zbog pokolja na Ovčari u studenom 1991. Ratni izvjestitelji vodećih svjetskih medija smatraju Martića začetnikom politike etničkog čišćenja. ICTY je protiv njega podigao optužnicu isti dan kada i protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su nakon 10 godina još uvijek u bijegu.