Milan Martić se osim ratnih zločina protiv hrvatskih civila u tzv. krajini i zločina nad nesrpskim stanovništvom u BiH u okviru zločina protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja tereti i za granatiranje Zagreba 2. i 3. svibnja 1995., napadu u kojem je šest civila ubijeno a oko 200 ranjeno.
"Sustav Orkan M-87 je namjenjen uništavanju žive sile velikih razmjera, tj. za djelovanje po vojnicima i tehnici, te uništavanju vatrenih sredstava. Nikako nije za gusto naseljena mjesta poput gradova jer uvijek postoji mogućnost da, ako je u gradu i smješten neki vojni objekt, raketa padne izvan vojnog cilja i udari po civilnom stanovništvu", objasnio je potpukovnik Poje.
Istaknuo je da civilne žrtve mogu biti jako velike, posebice ako stanovništvo nije pravovremeno evakuirano.
"Važno je u tom kontekstu reći da je raketa ispaljena iz Orkana nenavođeni projektil. Slobodno leti i nemoguće je tijekom leta više utjecati na njegovu putanju", kazao je svjedok.
Poje se osvrnuo i na borbena pravila uporabe topništva i ustvrdio da je pri korištenju VBR-a na naseljeno područje teško locirati cilj.
"Preglednost je vrlo slaba, pa ako se ti sustavi i koriste za djelovanje po gradovima uputno je vršiti neposredno gađanje. Radi se o preciznijem načinu gađanja jer su ciljevi vidljivi, dok se kod posrednog gađanja cilj ne vidi već se on određuje prema pomoćnoj točki", objasnio je Poje. Na upit koji je način korišten pri napadu na Zagreb, svjedok je odgovorio da se koristilo "posredno gađanje" kod kojeg je projektilima, posebice kasetnim, zahvaćena velika površina.
"Ako se gađaju ciljevi u gradu, koristi se neposredno gađanje", kazao je Poje. Također je istaknuo da se pri takvoj odluci, o borbenim djelovanjima po naseljenim mjestima, vodi računa o vrsti oružja. "Nijedan VBR, ne samo Orkan, nije za gađanje po ciljevima u naseljenim mjestima. Uvijek postoji mogućnost da dio pogodaka padne izvan cilja", dodao je.
Na molbu da ponudi svoje mišljenje o primjerenosti napada VBR-om Orkan M-87 na Zagreb, kazao je da "iako su postojali vojni ciljevi u Zagrebu, nije se trebalo Orkanom djelovati po gradu".
"Orkan je za grupne ciljeve velikih razmjera", istaknuo je.
Slovenski potpukovnik je pojasnio da Orkan, čija je manevarska sposobnost velika, može ispaljivati projektile s protupješačkim i protuoklopnim djelovanjem. Zagreb je raketiran projektilima s kasetnim punjenjem u kojem su bili tzv. "zvončići".
Potpukovnik Poje je 2004. godine kao vještak svjedočio na suđenju general-potpukovniku Pavlu Strugaru optuženog za razaranje Dubrovnika tijekom opsade 1991-92. U vojnim strukturama djeluje više od 30 godina.
Na suđenju Martiću, o granatiranju Zagreba je početkom svibnja svjedočio i umirovljeni pukovnik JNA Rade Rašeta koji je u samoproglašenoj Republici Srpskoj krajini (RSK) bio načelnik SDB-a, i koji je kazao da tu akciju nije podržavao jer Orkan "nije za precizno određene ciljeve pa su moguće civilne žrtve". Prema njegovim riječima, bila je to odmazda za pad zapadne Slavonije.
Bivši američki veleposlanik u Hrvatskoj Peter Galbraight, koji je pred ICTY-em svjedočio u travnju, ocijenio je granatiranje Zagreba "neselektivnim, terorističkim napadom bez vojnog cilja u kojem su pogođeni dječja bolnica, HNK i škola". Zaštićeni svjedok MM-003 je u ožujku posvjedočio da je Martić rekao da treba "tući Zagreb Orkanima jer samo oni i sistem Luna imaju taj domet". Domet Orkana je nešto iznad 50 kilometara.
Martić se Haškom sudu predao u svibnju 2002. godine zajedno s generalom Milom Mrkšićem, optuženim za zločine protiv čovječnosti zbog pokolja na Ovčari u studenom 1991. Ratni izvjestitelji vodećih svjetskih medija smatraju Martića začetnikom politike etničkog čišćenja. ICTY je protiv njega podigao optužnicu isti dan kada i protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića, koji su nakon 10 godina još uvijek u bijegu.