"Gospodin Babić objesio se kožnim remenom oko vrata, a s plastičnom vrećicom onemogućio je dopiranje zraka do ustiju i nosa. Stražar ga je pronašao mrtvog nedugo nakon 18:28 sati, a posljednji put ga je vidio živog oko 17:54 sata", navodi se u nalazima tromjesečne istrage koju je vodio potpredsjednik ICTY-a Kevin Parker.
Babić se nalazio u izolaciji od ostalih pritvorenika, sam u jednom krilu zatvorske zgrade, uz stražarsku kontrolu svakih 30 minuta.
U izvješću se ističe kako vezano uz smrt Babića (50), nije utvrđeno kažnjivo ponašanje te da nije pronađeno ništa što bi potvrdilo tvrdnje da je Babić ubijen.
Također je navedeno kako je u Babićevoj osobnoj Bibliji pronađeno njegovo kratko oproštajno pismo, koje pokazuje namjeru da si oduzme život. "Voljeni moji. Nađite svoj mir i ne žalite za mnom. Meni je potreban mir. Vaš Milan", poručio je Babić.
"Obdukcijom provedenom u Nizozemskom forenzičkom institutu nije se moglo utvrditi da li je, s obzirom na vremenski trenutak, uzrok smrti bilo vješanje ili srčani udar", dodaje se u nalazima istrage.
Srčani udar mogao se dogoditi kao tjelesna reakcija na učinke vješanja, ili zbog procesa u kojem je virusna infekcija na mišićnom tkivu Babićeva srca, utvrđena obdukcijom, mogla imala značajnu ulogu, moguće i u kombinaciji sa zadebljanjem stijenki na zaliscima, navodi se u izvješću.
"Stoga, nalazi obdukcije upućuju da je Babić umro od posljedica vješanja, ili posljedica srčanog udara, ili njihove kombinacije".
Babić, politički čelnik pobunjenih hrvatskih Srba 90-ih, koji je nakon priznanja krivnje za progon hrvatskih civila na okupiranim teritorijima, 2005. pravomoćno osuđen na 13 godina zatvora, počinio je samoubojstvo tijekom dvotjednog svjedočenja protiv svog nekadašnjeg najbližeg suradnika Milana Martića.
U izvješću je ističe kako nije bilo naznaka da bi si Babić mogao oduzeti život, niti su u pritvoru UN-a znali da ima virusnu infekciju na srcu jer se nije žalio na bolove. Utvrđeno je kako je zadržavanje remena u ćeliji bilo u skladu s propisima, koji haškim pritvorenicima omogućuju nošenje osobne odjeće.
Istraga se bavi i analizom osobnih i drugih okolnosti koje su Babića mogle nagnati na samoubojstvo, kao što su teškoće vezane uz boravak u zatvoru, uz proces preseljenja i zaštite obitelji, te uz svjedočenje protiv njegovih nekadašnjih suradnika.
Citirajući njegova sina, izvješće navodi kako je Babić teško proživljavao događaja iz rata dok je svjedočio, te kako je osjećao da ga Tužiteljstvo "iskorištava". Prije suđenja Martiću, Babić je bio jedan od krunskih svjedoka optužbe protiv Slobodana Miloševića i Momčila Krajišnika, a očekivao se i njegov važan doprinos na ostalim suđenjima za zločine u Hrvatskoj.
U nalazima istrage donose se i preporuke za buduće vođenje evidencije o psihijatrijskim pregledima pritvorenika, te slanje tjednih izvješća o njihovu stanju Tajništvu ICTY-a. Također se upozorava da optuženici i njihove obitelji, obuhvaćeni programima zaštite i preseljenja, moraju biti upoznati sa svim teškoćama kako bi izbjegli nerealna očekivanja.