Iako je uoči "velikog praska" kako je nazivan istodobni ulazak 10 zemalja u EU (Cipar, Češka, Estonija, Latvija, Litva, Mađarska, Malta, Poljska, Slovačka, Slovenija), bilo strahova da bi moglo doći do paralize odlučivanja ili do masovnog prelijavanja radne snage, ti su se strahovi u velikoj mjeri pokazali neopravdanim.
Doduše, europski dužnosnici neslužbeno govore da je danas puno teže postići dogovor o bilo čemu, navodeći kao primjer da je sada teško, kod usklađivanja zajedničkih deklaracija, "čak ponoviti ono što je već ranije bilo usuglašeno".
Što se tiče strahova o masovnom odlasku radne snage iz novih u stare zemlje članice, sada je prerano za bilo kakve ocjene, jer je većina dotadašnjih članica odlučila privremeno zatvoriti svoja tržišta radne snage za radnike iz novih članica.
U nedjelju je istekla prva dvogodišnja faza od sedmogodišnjeg prijelaznog razdoblja u kojem je moguće ograničiti slobodu kretanja radnika, što je jedno od temeljnih načela funkcioniranja jedinstvenog tržišta. Iako je dio starih članica nakon dvije godine odlučio ukinuti ta ograničenja, a dio njih će ih postupno i djelomično ukidati, ni u sljedeće tri godine, radnici iz osam zemalja srednje i istočne Europe neće moći raditi u većini zemalja na zapadu kontinenta.
Prema podacima Europske komisije, gospodarski rast u novim članicama je bio nekoliko puta veći nego u starim. Prema Eurostatu, statističkom uredu Europske komisije, gospodarski rast u četvrtom kvartalu prošle godine u Estoniji je iznosio 11,1 posto, Latviji 10,5 posto, Slovačkoj 7,6 posto, Češkoj 6,9 posto, dok je u istom razdoblju rast u euro-zoni iznosio 1,4 posto.
Gospodarski rast u tim zemljama rastao je po visokim stopama i prije njihova ulaska, jer je perspektiva članstva bila moćan instrument za provedbu teških reformi. Unatoč ubrzanom rastu, nove članice u prosjeku ostvaraju tek oko polovice BDP-a starih članica, s tim da među njima postoje velike razlike, pa je tako Slovenija već dosegnula prosječni europski BDP.
Što se tiče starih članica, Europska komisija ističe da su njihovi građani profitirali od povećane potražnje s istoka kontinenta. U posljednjih deset godina trgovinska razmjena između 15 starih i 10 novih članica povećana je za deset puta.
Zahvaljujući proširenju, poduzeća sa zapada kontinenta, posebice u automobilskoj i elektroničkoj industriji, uspjela su ostati konkurentna na svjetskoj razini tako što su preselila dio proizvodnje u nove članice. To je, doduše, imalo i nepovoljan utjecaj na ionako visoku nezaposlenost u starim članicama.
No, u protekle dvije godine EU je zapala u krizu, koju se ne može izravno povezati s proširenjem.
Prošle godine, na referendumima u Francuskoj i Nizozemskoj odbačen je teško dogovoreni ustavni sporazum za Europu, koji je trebao omogućiti lakše i učinkovitije djelovanje
europskih institucija.
Europski čelnici su nakon toga na summitu u lipnju prošle godine odlučili uzeti jednogodišnju "pauzu za razmišljanje". Međutim, danas svi priznaju da nema konsenzusa oko toga što napraviti s ustavom, tako da se s velikom vjerojatnošću može reći da će na ovogodišnjem lipanjskom summitu razdoblje razmišljanja biti produženo za još godinu dana. Neki već ironično govore da će sljedećih godinu dana biti iskorišteno za "razmišljanje o prethodnom razmišljanju".
Osim toga, očito je da će se čekati i rezultati izbora u Francuskoj i Nizozemskoj, koji se trebaju održati sljedeće godine. Komisija smatra da se u ovom trenutku, budući da nema konsenzusa oko ustava, treba okrenuti konkretnim akcijama koji će polučiti rezultate i vratiti povjerenja građana, što bi onda u sljedeće dvije godine moglo pridonijeti postizanju suglasnosti oko pitanja što učiniti s europskim ustavom.