Na više od 400 stranica zbornik bilježi problem žrtve s različitih aspekata, istaknuo je Zvomir Šeparović, predsjednik Hrvatskog žrtvoslovnog društva i urednik knjige.
Po njegovim riječima, na trećem kongresu tog društva nastavila se tradicija istraživanja žrtava Domovinskog rata, ali i povijesnih hrvatskih žrtava, posebice s Bleiburga i Križnog puta te žrtava komunističkog totalitarnog sustava.
Tekstovi u zborniku podijeljeni su u poglavlja o žrtvama i stradanjima u Domovinskom ratu, o povijesnim temama, stradanjima Hrvata u BiH, žrtvama u obitelji, žrtvama i stradanjima u medicini, stradanjima u današnjem svijetu (PTSP, droga, vrhunski sport, hrvatski umirovljenici) te temi žrtve u umjetnosti.
Akademik Josip Pečarić predstavio je svoj rad "Zločinački pothvat suda u Haagu", naglasivši kako haški sud ne bi oslobađanje okupiranih hrvatskih područja nazivao zločinom da i sami svjetski moćnici nisu uz srpsku agresiju odgovorni za stradanja u Hrvatskoj i BiH.
Darko Sagrak, autor rada o dr. Milanu Šufflayu kao žrtvi velikosrpske agresije u Karađorđićevoj Jugoslaviji, ocijenio je kako se danas premalo značaja daje hrvatskim političkim žrtvama iz razdoblja od 1918. do 1941.
Hrvatsko žrtvoslovno društvo tim je političkim žrtvama posvetilo primjereno mjesto na svom kongresu i u zborniku, istaknuo je.
Sagrak je ustvrdio kako se Hrvatima, kada žele progovoriti o svojim žrtvama uvijek nameće da je su i oni radili zločine, no zaboravlja se, dodao je, da su takvi pojedinačni slučajevi uvijek bili u vrijeme ratova, a da su Hrvati stradavali u vrijeme mira.
Prvi hrvatski žrtvoslovni kongres održan je u 1998. u Zagrebu, a drugi 2001. u Vukovaru.
U zaključcima trećeg kongresa naglašena je potreba sustavnog istraživanja stradanja žrtava i mučenika, prikupljanje građe, utvrđivanje povijesne istine o žrtvama u Hrvatskoj i utemeljenje memorijalnog središta "Hrvatske žrtve" u Zagrebu.
Zbornik je izišao u biblioteci Documenta Croatica Hrvatskog žrtvoslovnog društva.