Švedski su državljani u slučaju braka s njemačkim državljanima morali dokazati da nisu židovskog porijekla u skladu s nuernberškim zakonima donesenim 1935. koji su zabranjivali brakove između Židova i arijaca, navodi se u istraživanju.
Anders Jarlert profesor teologije na sveučilištu u Lundu proučavao je kako je luteranska crkva primjenjivala nacističke zakone o braku prije i tijekom Drugog svjetskog rata.
Njegovo je istraživanje dio šire studije odnosa Švedske prema nacističkoj ideologiji, nacističkoj Njemačkoj i holokaustu koju je vlada naručila prije šest godina.
Druga skupina istraživača proučavala je komunističke režime.
Švedski zakoni o braku bili su temeljeni na Haškoj konvenciji iz 1902. koja je priznavala zakone o braku drugih zemlja, a kasnije i sporne nuernberške zakone.
Neutralna Švedska primijenila je pomirljiviji pristup nego primjerice Nizozemska gdje su sudovi i političari odbili uvesti različite kriterije za "arijske" i "židovske" građane, sugeriraju Jarlertovi nalazi.
Pravni odjel švedskog ministarstva vanjskih poslova i neki švedski sudovi također nastojali poništiti brakove koji su kršili nuernberške zakone.
"To je sramotno", rekao je Stig Ekman, profesor povijesti na sveučilištu u Stockholmu.
Ekman, doajen istraživanja razdoblja Drugog svjetskog rata u Švedskoj, rekao je da istraživači nisu znali koliko je svećenika sudjelovalo ili se protivilo takvoj politici.
U Jarlertovom istraživanju naveden je slučaj roditelja Mathiasa Rappa koji su emigrirali iz Njemačke 1935. godine. Oni su sklopili brak 1936. u Engleskoj jer je u Švedskoj njihov zahtjev za sklapanje braka odbijen.
"Moj je otac bio Židov a majka Nijemica", rekao je Rapp stockholmskom dnevniku Dagens Nyheter.
Njemačko je veleposlanstvo tada pokušalo švedske vlasti navesti da ponište brak. Rappovi su se roditelji odbili pojaviti na sudu što je automatski dovelo do poništenja. No svećenik u njihovoj župi odbio je izbrisati njihova imena iz registra vjenčanih.