Zaštićeni svjedok, čiji se iskaz odvijao uz zaštitu lika, izobličenje glasa i bez objave njegove oznake zaštićenog svjedoka, opisao je svoj put od sudjelovanja u obrani grada, zarobljavanja u bolnici, batinanja u hangaru na Ovčari, sve do bijega sa statišta skokom iz kamiona.
"Ja sam odlučio iskočiti. Uhvatio sam se za gornje dijelove i iskočio van, pogledavajući hoće li netko za mnom ili će kamion stati", rekao je svjedok opisujući najkritičnije trenutke.
Na pitanje tužitelja kako se na to odlučio, objasnio je da su zarobljenici u kamionu bili u šoku od premlaćivanja, očekivali su najgore i spominjali bijeg. Naveo je kako su s njim, među ostalima, bili Željko Jurela i Mate Perak.
"To je bio neopisiv trenutak. Bili smo u stanju šoka nakon batina. Ja sam odlučio - šta bude da bude - i iskočio. Otišao sam u pravcu Vukovara", rekao je svjedok, dodajući kako je "minutu, dvije kasnije" čuo zaustavljanje kamiona, kratki rafal i nekoliko pojedinačnih pucnjeva iz pravca od kojeg se udaljavao.
Na haškom suđenju oficirima JNA Mili Mrkšiću, Miroslavu Radiću i Veselinu Šljivančaninu, optuženima za pokolj na Ovčari izvršen nad najmanje 264 hrvatska ranjenika i civila iz vukovarske bolnice, ranije su svjedočila dva svjedoka koja su pošteđena strijeljanja na intervenciju srpskih poznanika u hangaru na Ovčari, a današnji je svjedok prvi koji se spasio bijegom sa stratišta.
On je ispričao kako je u hangar dovezeno oko 300 zarobljenika iz vukovarske bolnice, većinom Hrvata, koji su pod zapovjedanjem jednog oficira JNA s fućkaljkom izloženi višesatnom sustavnom batinanju, ispitivanju i zlostavljanju.
"Neki ljudi su u hangaru pretučeni do smrti, željeznim cijevima, kundacima", rekao je svjedok navodeći kao primjer teško ranjenog Dadu Đukića i čovjeka kojeg je poznavao po nadimku Kemo.
Batinaša - vojnika JNA, rezervista i dobrovoljaca - bilo je između 50 i 100, rekao je svjedok i dodao kako je "primjetio da su najviše bili usmjereni na one koji nisu iz Vukovara".
"Svi zarobljenici bili su u očekivanju zla koje će se dogoditi", kazao je. Na upit tužitelja je li netko pokušao prekinuti batine, objasnio je da se "nisu usudili ni mrdnuti a kamoli prigovoriti".
Opisao je kako su ih vojnici JNA, kada je pao mrak, počeli izvoditi u skupinama od 10 do 20, govoreći da idemo u drugi hangar.
"Ukrcani smo u kamion pokriven ceradom i krenuli u pravcu Grabova. Na pola puta vozilo je skrenulo uz močvaru. Bila je mjesečina i dobra vidljivost", opisao je svjedok.
Zaštićeni svjedok, koji se spasio strijeljanja, iduće je jutro ponovo završio u zarobljeništvu rezervista JNA, koji su ga odveli u svoj stožer, a potom u Šid u Vojvodini, gdje je ispitan na policiji.
"Isljednik me pitao koliko je ljudi ubijeno na Ovčari, tvrdeći da me se sjeća od tamo. To znači da je i on bio na Ovčari", kazao je svjedok. Završio je u zatvoru u Sremskoj Mitrovici do 4. veljače 1992. kada je razmijenjen. Zaštićeni svjedok u četvrtak nastavlja iskaz.