Da je otkaz češće inicijativa posloprimca, nego poslodavca, svjedoči podatak iz istraživanja po kojemu je dvije trećine anketiranih barem jednom dalo otkaz.
Prema rezultatima istraživanja, provedenog tijekom siječnja na uzorku od 1.284 ispitanika, veću važnost od plaće prilikom davanja otkaza, imaju prilika za profesionalni razvoj i mogućnost napredovanja, a tek potom slijedi veća plaća na novom radnom mjestu.
Na listi razloga za davanje otkaza, još su nedovoljno priznanje za rad, loš odnos s nadređenima, loši uvjeti rada koji utječu na zdravlje, nedovoljne beneficije, dosada, nedovoljna autonomija u obavljanju posla i previše prekovremenih sati.
Žene i muškarci ne daju otkaz iz istih razloga, pa tako žene, češće od muškaraca, daju otkaz zbog nedovoljne prilike za profesionalni razvoj, nemogućnosti napredovanja u karijeri, previše prekovremenih sati i dosade.
Muškarci, pak, češće daju otkaz zbog premale plaće, nedovoljnog priznanja za rad, lošeg odnosa s nadređenima i nedovoljne autonomije u obavljanju posla.
Pri davanju otkaza, dvije trećine ispitanika već je imalo dogovoren novi posao, a za 70 posto njih unaprijed dogovoren novi posao bio je bolje plaćen.
Istraživanje je obuhvatilo i razloge za dobivanje otkaza. Četvrtina ispitanika tijekom svoje karijere dobila je otkaz, pri čemu je glavni razlog da su bili tehnološki višak.
U zastupljenije razloge ulaze još neslaganje s politikom ili praksom poslovanja tvrtke, strah nadređenih zbog njihove uspješnosti te odbijanje izvršavanja radnih zadataka koji nisu bili u opisu radnog mjesta. Nešto manje zastupljeni razlozi, koje navode oni koji su dobili otkaz, su nepotizam, preambicioznost, promjena vlasničke strukture u tvrtki, stečaj, trudnoća i drugi.