Sudac Ian Bonomy, jedan od trojice članova raspravnog vijeća, na jutrošnjoj je sjednici utvrdio kako u vrijeme objavljivanja spornog teksta u studenom 2004., "više nije bilo razloga za zadržavanje zaštitnih mjera za svjedoka, jer u BiH više nije bilo nizozemskih vojnika, a Bralo se već predao".
Njegovu konstataciju potvrdio i prvi svjedok optužbe Terence Cameron, istražitelj Tužiteljstva koji je vodio istragu protiv Marijačića i Rebića, kazavši da nije bilo stvarnih razloga za zadržavanje zaštitnih mjera, što mu je u razgovoru potvrdio i sam van Kuijk.
Odgovarajući na pitanja Rebićeva branitelja Krešimira Krsnika, Cameron je također potvrdio da na dokumentu koji je objavio "Hrvatski list" nije bilo oznaka tajnosti.
Cameron je rekao i da je Van Kuijk kod svjedočenja na suđenju Blaškiću u prosincu 1997. bio spreman javno svjedočiti, ali je sjednica zatvorena na traženje predstavnika nizozemske vlade.
Marijačića, glavnog urednika Hrvatskog lista i Rebića, suradnika lista i bivšeg obavještajca, tereti se za nepoštivanje suda jer su u Hrvatskom listu 18. studenoga 2004. objavili ime i izjavu tada zaštićenog svjedoka Johannesa van Kuijka, nizozemskog časnika UNPROFOR-a u BiH. U izjavi danoj istražiteljima ICTY-a u postupku protiv Tihomira Blaškića u kolovozu 1997., on je opisao pokušaj haškog optuženika Miroslava Brale Cicka da se ranije te godine preda u bazi UNPROFOR-a kod Viteza.
Sudsko vijeće u srijedu je, na prijedlog tužiteljstva, prihvatilo kao dokaz Hininu vijest od 27. travnja prošle godine. U toj se vijesti uz ostalo navodi da je Rebić, kod objavljivanja spornog teksta u Hrvatskom listu napisao kako je "svjestan što radi, ali je uvjeren da čini korist Hrvatskoj i sebi osobno jer ukazuje kako nije istina da su hrvatska država i on bili umiješani u skrivanje Brale".
Rebićev branitelj Krsnik ustvrdio je da mu je autor teksta kazao kako se radilo o "slobodnoj novinarskoj interpretaciji" Rebićevih riječi. Sudsko vijeće prepustilo je volji odvjetnika da autora vijesti pozove kao svjedoka.
Tužitelj Akerson je kao drugog svjedoka izveo stručnjaka Tužiteljstva za hrvatske dokumente i arhive Williama Tomljanovicha, koji je svjedočio o stenogramu iz ureda hrvatskog predsjednika od 7. svibnja 1997. i drugim dokumentima.
Radi se o stenogramu razgovora predsjednika Franje Tuđmana, ministra obrane Gojka Šuška, njegovog pomoćnika Markice Rebića i glavnih urednika Vjesnika i Večernjeg lista, Nenada Ivankovića i Branka Tuđena na kojem se raspravlja o načinu objavljivanja izjave drugog zaštićenog svjedoka s procesa Blaškiću.
Izjava svjedoka pribavljena je od Blaškićeve obrane, a prema stenogramu, čije je izvatke u sudnici čitao Tomljanovich, optuženi Rebić rekao je da je "razgovarao s odvjetnikom (Antom) Nobilom koji nije protiv, dapače, rekao je da bi bilo dobro to objaviti, no ne bi smjeli njega citirati jer je on za diskreciju".
Odvjetnici Krsnik i Marin Ivanović osporavali su relevantnost tog dokaza i vjerodostojnost stenograma iz ureda predsjednika, no tužitelj je tražio da Tomljanovich opiše način na koji Tužiteljstvo provjerava auteničnost tih dokumenata.
Svjedok je rekao da ICTY ima kolekciju od 666 transkripata iz ureda predsjednika i opisao kako su provjereni prema načinu nastanka i bilješkama sudionika razgovora.
Suđenje se nastavlja.