Žigmanov ukazuje da se hrvatski mediji već danima bave pitanjima zdravstvenog stanja konja otetih iz ergele Lipik 1991. godine, a da je jedva tko u Hrvatskoj zabilježio da se u Srbiji nastavlja projekt umjetne podjele hrvatske zajednice na Bunjevce i Hrvate, i to kroz uvođenje tzv. bunjevačkog govora u osnovne škole.
"To dovodi do zaključka da Hrvatska pokazuje veći interes za konje nego za Hrvate u Vojvodini. I necinik bi onda mogao konstatirati da je bolje biti hrvatski konj u Srbiji nego Hrvat u Vojvodini", navodi Žigmanov.
On dodaje da je takav nesrazmjer u medijskom tretiranju ovih tema posljedica toga da hrvatska vanjska politika nema adekvatnih rješenja kada su u pitanju problemi koje država Srbija priređuje Hrvatima u Vojvodini, a s druge strane su mediji u Hrvatskoj, koji su po njemu "visoko senzacionalistički ustrojeni i posve nezainteresirani za Hrvate u Vojvodini".
Pitanje vraćanja i zdravstvenog stanja hrvatskih lipicanaca koji su od sredine 90-tih na privatnoj ergeli pokraj Novog Sada već danima su u fokusu interesa srbijanskih i hrvatskih medija.
Daleko manju pozornost, međutim, dobila su upozorenja hrvatske manjine, objavljena nekoliko dana ranije, da se u Srbiji nastavlja politika umjetne podjele hrvatske manjine na sjeveru Vojvodine na Bunjevce i Hrvate.
Vojvođanska administracija naime od nove školske godine u škole uvodi predmet "Bunjevački govor s elementima nacionalne kulture", što se među Hrvatima u Srbiji tumači kao drastičan primjer aktivnoga dijeljenja hrvatskog korpusa na sjeveru Bačke i mjera koja vodi u asimilaciju.
Za hrvatsku manjinu bunjevački je dijalekt bačkih Hrvata i dio je hrvatskoga jezika i identiteta.