Svojevrstan je to hommage Ivi Maroeviću čiji su tekstovi, rekla je arhitektica Karin Šerman, "posebno instruktivna i alternativna povijest grada Zagreba". Ta je alternativna povijest, istaknula je, pak toliko dragocjena zbog Maroevićeve sposobnosti dubinskoga gledanja i njegova posebnoga karaktera podučavanja bez dociranja.
Knjiga sadrži više od 60 priloga - tekstova koje je Maroević objavljivao u časopisima i novinama u razdoblju od 1970. do 2005., a tematski su posloženi u nekoliko cjelina - urbanističke teme, arhitektura: povijesni aspekti i aktualni kritički napisi, odnos prema baštini i "pabirci".
O knjizi, koju je objavio Institut za povijest umjetnosti uz potporu Ministarstva kulture, govorili su i urednica Sandra Križić Roban i povjesničarka umjetnosti Željka Čorak.
Svakoj temi, a za njega nije bilo "velikih" i "malih" tema, Maroević je pristupao studiozno promišljaju sve elemente prije no što bi se odredio o nekome pitanju i to je bio njegov prepoznatljiv način, rekla je Sandra Križić Roban.
Pri tomu, dodala je, ideja moderniteta kod Maroevića nije bila u stalnome konfliktu s tradicijom jer se on, smatra Križić Roban, "kretao naprijed gledajući unatrag".
Maroevićevo vrijednosno načelo bilo je "emotivni racionalizam", rekla je Željka Čorak. Ipak, primijetila je, Maroevićev ton postaje sve manje suzdržan što se približavamo sadašnjem trenutku jer on primjećuje ton ruralizacije grada zato što cjelovita misao više ne oblikuje grad.
Zato Željka Čorak predlaže čitatelju da Maroevićevu knjigu počne čitati s kraja.
Osvrnula se i na aktualnu urbanističku temu - projekt Cvjetnoga trga - istaknuvši kako je Maroević imao vrlo jasno stajalište o toj temi a to je da zaštitu grada treba spustiti na razinu korisnika.
Zato, dodala je, nikada nije prestao poučavati jer je smatrao da čovjeka treba naučiti gledati i reagirati.
Jer, zaključila je Čorak, Maroevićev rad potvrđuje da je ulaganje u moralnu dimenziju presudno za struku.