Stranka za neovisnost (PI) probila se na prvo mjesto s 35,6 posto glasova, ali njezin koalicijski partner, Stranka napretka, dobila je samo 11,4 posto glasova što je za 6 posto manje u odnosu na parlamentarne izbore 2003., prema televizijskim procjenama.
U zastupničkim mjestima koalicija kojoj sada istječe mandat imala bi samo 31 zastupnika u parlamentu od 63 mjesta.
Premijer Geir Haarde, kojega smatraju jednim od najpopularnijih na otoku, napomenuo je ranije da će u slučaju raspada koalicije podnijeti ostavku. Međutim, on bi mogao pokušati sastaviti drugu koaliciju o čemu se govorilo u televizijskim prognozama.
Oporbena socijaldemokratska stranka, također prema procjenama, prikupila je 30,7 posto glasova i tako izbila na drugo mjesto. Druga stanka ljevice, Ljevica-Zeleni, koja je kampanju vodila na temu ekologije a protiv velikih industrijskih projekata, osvojila je 13,7 posto glasova, što je za 5 posto više u odnosu na prethodne izbore.
No prije izbora neki su analitičari govorili o mogućem savezu PI-ja i socijaldemokrata, što se već događalo u prošlosti Islanda.
Vladajuća koalicija je svoju kampanju vodila inzistirajući na islandskom ekonomskom čudu u zadnjih deset godina, odnosno pravom ekonomskom bumu u zadnjih pet godina.
Island, mala zemlja na sjeveru Atlantika je među najbogatijim državama na svijetu, s punom zaposlenošću i s jednim od najvišim standarda na svijetu.