Jedna je to od novina koje donosi novi zakonski prijedlog o prostornom uređenju i gradnji kojega je Vlada s današnje sjednice uputila u redovnu saborsku proceduru, a kojim se pojednostavljuje proces prostornog uređenja i građenja, te izdavanje dozvola.
Novim su zakonom prvi put objedinjeni prostorno uređenje i građenje, te uređena i pitanja urbane komasacije, objasnila je ministrica zaštite okoliša, prostornog uređenja i građenja Marina Matulović Dropulić.
Građanima će za kuće do 400 kvadrata trebati samo rješenje o uvjetima građenja i idejni projekt, više neće trebati trošiti na detaljne projekte, a onda saznati da ne mogu graditi, istaknula je ministrica.
Objasnila je da će za gradnju velikih stambenih i poslovnih objekata trebati lokacijska dozvola, a na temelju glavnog projekta izdat će se potvrda na glavni projekt pri čemu će se utvrditi i je li projekt napravljen u skladu s lokacijskom dozvolom.
Za velike i komplicirane objekte za koje će država izdavati dozvole, kao primjerice rafinerije, autoceste i slično, a gdje je važna i zaštita okoliša trebat će i lokacijska i građevinska dozvola.
U lokacijskoj dozvoli utvrdit će se i uvjeti tehnološkog projekta, odnosno pitanja važna za zaštitu okoliša, a uporabna dozvola za te objekte bit će trajna, dok će se uvjeti za zaštitu okoliša provjeravati svakih pet godina.
Novina zakona je i da izdavanje rješenja o uvjetima građenja i dozvole više neće biti u nadležnosti ureda državne uprave, već će svi veliki gradovi, odnosno svi gradovi s više od 35.000 stanovnika imati posebne upravne odjele koji će izdavati te dozvole.
Novim su zakonom regulirana i pitanja urbane komasacije, odnosno postupak spajanja čestica unutar građevinskog zemljišta i uređenje putem urbanizma, a uz sređivanje vlasničkih i drugih odnosa na tom zemljištu.
Zakon uređuje i u kojem bi općina ili grad bili obvezni prodati dio svoje zemlje - u slučaju kada vlasniku kojima ima 80 posto potrebne površine nedostaje još 20 posto, a to je zemljište u vlasništvu općine ili grada.
Novi zakon pojednostavljuje i smanjuje broj prostornih planova, za gradove više ne predviđa generalne urbanističke planove, već urbanističke planove uređenja neizgrađenog građevinskog zemljišta i obnove gradskih središta, a posebne se odredbe odnose i na zaštićena područja od posebnog interesa za državu.