O sve većem interesu za ulaganje u investicijske fondove govori i podatak da je unazad godinu dana u Hrvatskoj osnovano 10 novih fondova, a ukupna imovina svih fondova povećana je za 10,4 milijardi kuna.
U Banci pritom procjenjuju kada bi se trend porasta imovine u prva tri mjeseca mogao nastaviti i u ostatku ove godine, da bi imovina otvorenih investicijskih fondova na kraju 2007. godine iznosila 40-tak milijardi kuna, odnosno bila bi za 150 posto veća u odnosu na kraj 2006., no ujedno drže i da je taj rast teško održiv.
Ipak, iako je većina fond menadžera očekivala da će se razdoblje visokih prinosa, a time i sve većeg interesa, posebice građana, za ulaganje u fondove ove godine "primiriti", činjenica je da je imovina otvorenih investicijskih fondova u samo tri ovogodišnja mjeseca porasla gotovo kao i u cijeloj prošloj godini.
Naime, u 2006. godine njihova je imovina povećana za 6,9 posto, a iz Banke podsjećaju da je riječ o godini u kojoj je provedeno preuzimanje Plive, kao i javna ponuda dionica Ine, što je rezultiralo značajnim rastom interesa za domaće tržište kapitala.
Publikacija donosi i analizu ulaganja u fondove s obzirom na njihovu ulagačku strategiju, koja pokazuje da su do prije godinu dana hrvatskim tržištem dominirali novčani fondovi, da bi u drugoj polovici prošle godine primat preuzeli uravnoteženi, a početkom ove godine dionički fondovi.
Tako je imovina 19 aktivnih hrvatskih dioničkih fondova u prvom tromjesečju ove godine gotovo udvostručena, i to na 8,7 milijardi kuna ili 40 posto ukupne imovine fondova.
Promatrano pak po veličini fondova, odnosno po njihovim osnivačima, pokazuje se da je više od 80 posto imovine koncentrirano u fondovima pet društava za upravljanje investicijskim fondovima, redom društvima čiji su osnivači velike banke - ZB Investu Zagrebačke banke, PBZ Investu, Raiffeisen Investu, Erste Investu te HPB Investu.
Pritom se u publikaciji navodi da banke kao osnivači odlično poznaju regulativu i procedure, imaju znanje i kadrove koji mogu stvoriti komparativne prednosti, kao i širu mogućnost prikupljanja imovine, ali da sve to može s druge strane predstavljati i ograničenje u brzini reakcija na tržišna kretanja, u odnosu na male, fleksibilnije fondove.