Na konferenciji za novinare, na kojoj je ponudu Mechela usporedio s preostalih pet ponuda za kupnju 89,34 postotnog vlasničkog udjela u Željezari Split iz Kaštel Sućurca, Trigubko je ustvrdio kako je njihova ponuda najbolja, jer jedina sadrži prijedlog namire svih komercijalnih dugovanja Željezare, 55 posto ukupnih dugovanja prema državi te zadržavanje svih zaposlenika, uz mogućnost povećanja njihovog broja.
Ujedno je 'dopunio' ponudu podatkom kako Mechel u obrtna sredstva planira uložiti 72 milijuna kuna, uz 74 milijuna kuna planiranih trogodišnjih ulaganja u modernizaciju poslovanja Željezare.
Trigubko je Mechel predstavio kao drugog ruskog i prvog rumunjskog proizvođača betonskog željeza, s više od 80.000 zaposlenih i godišnjoj proizvodnjom od oko 1,35 milijuna tona betonskog željeza. Ujedno, istaknuo je kako je to bila prva istočnoeuropsku kompaniju iz te branše koja je svoje dionice uvrstila na Njujoršku burzu, a čija tržišna kapitalizacija trenutno iznosi oko 4,8 milijardi dolara.
Na novinarski upit kako to da, nakon povlačenja iz Željezare Sisak, Mechel ponovno želi poslovati u Hrvatskoj, Trigubko je kazao kako je on osobno sudjelovao i u kupnji i u povlačenju iz sisačke željezare te može otvoreno "u oči pogledati i sindikate i Vladu, jer je Mechel ispunio sve preuzete obveze, nije prekršio niti jednu točku ugovora i nije nikoga prevario".
Temeljni razlog povlačenja bila je činjenica da Mechel nije imao nikakva iskustva u proizvodnom programu sisačke željezare (proizvodnja cijevi), a povukli su se nakon što su nekoliko mjeseci sa sindikatima, Fondom za privatizaciju i Vladom tražili rješenje.
Kada ono nije pronađeno, iz posla su izašli "krajnje korektno", rekao je Trigubko te dodao da je u Sisku ostalo 30 milijuna dolara njihovih ulaganja, 3,6 milijuna eura iz aktiviranog bankovnog jamstva za isplatu 6 plaća, ali i alat i rezervni dijelovi u vrijednosti 1,5 milijuna eura.
Splitska se željezara pak u potpunosti uklapa u Mechelov proizvodni profil, a sa trenutnim proizvodnim kapacitetom od oko 175 tisuća tona betonskog željeza može bez problema plasirati svoje proizvode, s obzirom da je samo hrvatsko tržište "teško" oko 400 tisuća tona godišnje, zaključio je Trigubko.