Donošenje Kodeksa, prema riječima predsjednika Uprave Hanfe Ante Samodola, dokaz je da je hrvatsko tržište kapitala ušlo u fazu prave dioničarske demokracije, odnosno da je prevladano razdoblje netransparentnog stjecanja vlasništva.
Ujedno, temeljen je na načelu dobrovoljnosti primjene, odnosno ne potiče samo zadovoljavanje zakonskih minimuma, već potiče još višu razinu transparentnosti.
Govoreći o nužnosti korištenja principa dobrog korporativnog upravljanja, odnosno što više razine transparentnosti poslovanja, predsjednik Uprave Zagrebačke burze Roberto Motušić je istaknuo da o tome, među ostalim, ovisi i tržišna cijena kompanija. Što je ona bliža pravoj vrijednosti kompanije manja je primjerice opasnost od neprijateljskih preuzimanja, jer u netransparentne kompanije ulažu samo investitori viskog rizika.
Uz visoku izloženost mogućnosti preuzimanja, netransparentnost donosi i skuplje izvore financiranja, jer primjenu prakse dobrog korporativnog upravljanja sve češće u svojoj ocjeni koriste i bonitetne agencije pri ocjeni kreditne sposobnosti pojedine kompanije, istaknuo je viši pravni savjetnik Zagrebačke burze Andrej Galogaža.
Istodobno su, kaže Galogaža, investitori, posebice institucionalni, spremni platiti znatno višu cijenu za tvrtku s dobrim korporativnim upravljanjem, ne želeći se sami "gnjaviti" s otkrivanjem podataka.
Nasuprot tome prihvaćanje Kodeksa unaprijeđuje kvalitetu poslovanja kompanije, njen odnos prema manjinskim dioničarima, omogućava jeftiniji pristup izvorima financiranja, povećava vrijednost kompanije te u konačnici smanjuje izloženost tvrtke rizicima, zaključio je Galogaža.
Primjena odredbi Kodeksa preporuča se društvima uvrštenim na Zagrebačku burzu, a sastoji se od niza preporuka upravljanja kompanijom, primjerice o javnom objavljivanju cjenovno osjetljivih informacija, financijskih izvješća, najavljivanja važnijih događaja za kompaniju, vlasničke strukture i sl.
Također, sadrži preporuke o zadacima i obvezama glavnih organa društava - Skupštine, Nadzornog odbora i Uprave, kao i o provođenju revizije i unutarnje kontrole te komunikacije s investitorima.
Polazište za njegovo donošenje bila su iskustva iz nacionalnih kodeksa drugih zemalja, kao i smjernice OECD-a na tom području.