Autorica je "Sjećanje vode" napisala 1995. kao svoj prvi kazališni tekst. Već iduće godine bila je praizvedba u londonskom off-kazalištu Hampstead Theatre i do danas se igra na svim kontinentima.
U Hrvatskoj se "Sjećanje vode" izvodi po prvi put. Radnja je suvremena, događa se 1995., dakle godine kada je to kazališno djelo i napisano.
Redatelj Šimić je istaknuo kako je na taj način osječko kazalište među prvima u svoj repertoar uvrstilo suvremenu tematiku s modernim tekstom.
Priča je to o tri sestre koje se nakon dužeg vremena nalaze zajedno na pokopu majke, gdje kroz sjećanje koje ima osobnu dimenziju istih događanja aktualiziraju složena ženska pitanja, od odrastanja, odnosa s muškarcima, te problematičnost tradicionalnog odgoja i novog vremena načetog seksualnom revolucijom 60-tih godina.
Najmlađa sestra Chatherine, koju je odlično odigrala Sandra Lončarić Tankosić, pod velikim je pritiskom cijeloga života jer se osjeća neželjenim djetetom rođenim u poznijim godinama svoje majke ili kako kaže "ja sam dijete menopauze".
Srednja sestra Teresa (izvrsna Tatjana Bertok Zupković), u večeri kada pripremaju pokop majci, pod utjecajem alkohola otkriva veliku tajnu.
Najstarija je sestra liječnica Mary kao 14-godišnjakinja rodila sina koji je na nagovor majke zbog predrasuda i srama dala na usvajanje. Mary tada otkriva da su i majka i sestra Teresa znale da joj je sin poginuo, a ona se kako je rekla "cijeloga života nadala da će ga negdje sresti".
Scenografija je poput filmskog platna, a dio garderobe iz 50-tih i 60-tih godina poklon su Osječana za ovu predstavu. Scenografkinja je Tanja Lacko, kostimografkinja Mirjana Zagorec, a skladatelj Igor Karlić.
Intendant Hrvatskog narodnog kazališta u Osijeku Vlaho Ljutić rekao je da je "Sjećanje vode" peta premijera u stotoj kazališnoj sezoni osječkog kazališta.