Objašnjavajući u emisiji "Odmevi" (Odjeci) spominjanje arbitraže kao mogućeg rješenja u tekstu amandmana i smisao svog nedavnog boravka u Strasbourgu, gdje se među ostalima sastao i s Hannesom Swobodom, Rupel je potvrdio da Slovenija nije sklona uključivanju tog amandmana u izvješće o napretku Hrvatske u EU jer je riječ o bilateralnom pitanju, dok se izvješće treba odnositi na hrvatsko ispunjavanje pristupnih kriterija. Rupel je među ostalim rekao da cijeni ulogu Europskog parlamenta te da Swoboda "razmišlja svojom glavom", ali da nije zabrinut zbog tog amandmana.
Rupel je rekao da je smisao reakcije slovenskih političara na spomenuti amandman i izjave slovenskog ministarstva vanjskih poslova u tome "da se pokuša ograničiti šteta" nastala jednostranim tumačenjima hrvatske strane, te da slovenske pozicije amandmanom nisu ugrožene. Naprotiv, ocijenio je Rupel, Slovenija nikad nije "stajala bolje", i premda je mišljenje Europskog parlamenta važno, odluka o članstvu Hrvatske u EU-u donosi se na Europskom vijeću EU-a, a Slovenija je članica EU-a.
Rupel je objasnio da je smisao izjave slovenskog ministarstva vanjskih poslova u 10 točaka, u kojoj se upozorava na "potpuno usuglašene" stavove hrvatske strane kad je riječ o problematici granice sa Slovenijom, dok u Sloveniji tog jedinstva u stajalištima u vanjskoj politici nema, bio u tome da se i domaća javnost upozori da, kada je riječ o nacionalnom interesu u vanjskoj politici, prema inozemstvu treba nastupati "jednoglasno".
"Kod nas je više demokracije i neusuglašenosti nego u Hrvatskoj", rekao je Rupel, dodajući da ponekad želi da se o pitanjima vanjske politike u Sloveniji u unutarnjim polemikama nastupa demokratski i različito, a prema van usuglašeno.
Zamoljen da komentira izjavu hrvatske ministrice vanjskih poslova i europskih integracija Kolinde Grabar-Kitarović, za koju je u emisiji rečeno da se zalaže da se neriješeno granično pitanje između Hrvatske i Slovenije riješi na međunarodnoj pravosudnoj instanci, Rupel je ponovio da Slovenija nikad nije otklanjala ni arbitražu, ali da postoje različiti načini rješavanja otvorenih pitanja granice. Pri tome je rekao da postoji ad-hoc arbitraža, nadalje mirenje, posredovanje trećega ili posredovanje, ali i mogućnost bilateralnog dogovora.
"Primijetili ste da se i neki zastupnici u Europskom parlamentu zauzimaju za bilateralne pregovore. Tako bi naime došli do zaključka, odnosno rješenja koje bi bilo više političko", rekao je Rupel. Govoreći o mogućnosti rješenja spora posredovanjem, Rupel je rekao da je i tzv. parafirani sporazum Drnovšek-Račan iz 2001. godine bio zapravo "realizacija" posredničke misije koju je, kako je ustvrdio, odigrao nekadašnji američki ministar obrane William Perry.
Usto, Rupel je rekao da je arbitraža bila i Badinterova komisija, odnosno njezina stajališta koja su omogućila da nastanu samostalne države nakon raspada bivše Jugoslavije. S druge strane, Rupel je kao primjer da arbitraža ne mora uspjeti, naveo da je Hrvatska najprije bila prihvatila da Međunarodni monetarni fond arbitrira o štednji hrvatskih građana u Ljubljanskoj banci, ali da je Hrvatska nakon toga odustala od arbitraže.