"Na hrvatskoj strani postoji stereotip da Slovenija ne prihvaća arbitražu o državnoj granici", navodi Rupel dodajući da su i Hrvatska i Slovenija zapravo "nastale" na temelju mišljenja arbitražne komisije koja je prilikom raspada Jugoslavije odgovarala na pitanja voditelja konferencije o Jugoslaviji Petera Carringtona, ali i arbitražne komisije koju je vodio francuski ustavni sudac Robert Badinter.
"Badinterova komisija stvorila je temelj za međunarodno priznanje državnosti nekadašnjih jugoslavenskih republika", piše Rupel podsjećajući i na Badinterov zaključak da se teritorij i granice republika ne mogu mijenjati bez njihove suglasnosti.
"Slovenija i Hrvatska su se 2005. godine na Brijunima dogovorile da pozicija za definitivno određivanje državne granice bude stanje na dan 25. lipnja 1991. Ako je istina, i ako se može dokazati da je Hrvatska nakon 1991. u vezi s tijekom državne granice više puta jednostrano djelovala na štetu Slovenije, onda je potrebno dokumente o tim mjerama (npr. protestne note koje čuvamo u ministarstvu, te gradivo iz Bijele knjige kojemu bi naravno dodali i podatke o zadnjim ekološko-ribolovnim događajima) ponuditi u prosudbu, odnosno arbitražu, bilo kojoj međunarodnoj pravnoj, sudbenoj ili sličnoj ustanovi", navodi Rupel.
Rupel kao primjere za navodnu jednostranu promjenu stanja na granici navodi gradnju graničnog prijelaza Plovanija koji Slovenija drži samo kontrolnom točkom ili gradnju ceste na lijevoj obali Mure kod Hotize.
Kao alternativu Rupel, ponavljajući stajališta iz Badinterova dokumenta, navodi mogućnost novog "slobodno sklopljenog sporazuma" ili "promjene granične linije uz suglasnost obiju država".
"Usput, da rampe u Plovaniji nisu pravi granični prijelaz, nego samo privremena granična točka, priznao je i sam hrvatski premijer Valentić u pismu Drnovšeku", navodi Rupel.
Slovenski ministar vanjskih poslova Dimitrij Rupel također u prilogu navodi da su slovenska Bijela knjiga o slovensko-hrvatskoj granici i Brijunska izjava dviju vlada o izbjegavanju graničnih incidenata u tom smislu "iznimno važni međunarodno-pravni" te da je do njih došlo "nakon krize povjerenja koja je izbila kada je Hrvatska jednostrano poništila već potvrđeni sporazum između premijera Drnovšeka i Račana".