Znanstvenici Sveučilišta Južna Kalifornija uskoro počinju drugu fazu u svom istraživanju mrežničkih implantata koji sadrže minijaturni kompjutorski čip, načičkan elektrodama.
Kada bude implantiran, pacijent će koristiti kameru, postavljenu u naočale. Usadak preuzima slike iz kamere i šalje signale mozgu, omogućujući slijepoj osobi da razluči oblike, razliku između tamnog i svijetlog, a donekle i boje.
Na Sveučilištu Missouri, profesorica Kristina Narfstrom prilazi istom problemu na drugi način, vodeći istraživanja na slijepim mačkama.
Narstraf kaže kako mačke pogađaju iste očne bolesti kao i ljude, a njihove su oči veličinom i građom gotovo jednake ljudskom oku, što ih čini dobrim kandidatima za istraživanja vida. Kod njih se prirodno pojavljuje naslijedna sljepoća koju profesorica Narfstrom pokušava izliječiti.
Ona usađuje u mrežnice očiju slijepih mačaka čip promjera samo dva milimetra. "Ovaj maleni mikroprocesor zamjenjuje umiruće fotoreceptore u mrežnici - štapiće i čunjiće - koji svjetlosne impulse pretvaraju u električne, kakvi se dalje prenose u mozak. Usađeni čip radi točno isto to", rekla je Narfstrom. S usađenim mikroprocesorom, mačke puno dulje zadržavaju prirodnu sposobnost vida od onih kojima nije bio usađen čip.
"To je istraživanje iznimno značajno zato što mu je konačni cilj osiguravanje izvjesne količine vida slijepim osobama. Čak i ako to znači samo uočavanje oblika i obrisa, uz svjetlosne razlike, i to je bolje od potpunog sljepila," kaže Narfstrom, kojoj je cilj očuvati preostali vid oboljeloj osobi. Jednog dana, kaže ona, njezino bi istraživanje možda moglo i poboljšati vid pacijenta.
S druge strane, znanstvenici sa Sveučilišta Južna Kalifornija očekuju da bi, ako njihovo istraživanje bude teklo po planu, kombinacija mikročipa i kamere u naočalama mogla biti dostupna na tržištu već za dvije godine.