Smatrajući da su u posebne razrede raspoređeni isključivo zbog svog rasnog i etničkog podrijetla, djeca su tužila četiri međimurske osnovne škole, državu, županiju i Ministarstvo prosvjete i športa. Od redovnih sudova tražili su da se posebni romski razredi ukinu i da ih se rasporedi u etnički mješovite razrede, no Općinski i Županijski sud u Čakovcu to su odbili, pa su djeca podnijela i ustavnu tužbu.
I ustavni suci jednoglasno su odbili njihovu tužbu, ustvrdivši kako je formiranje posebnih razreda za romsku djecu koja ne znaju hrvatski jezik opravdana i pozitivna mjera te da u "međimurskom slučaju" nije bilo riječi o segregaciji i diskriminaciji po etničkoj ili rasnoj osnovi. No, suci su pritom izrazili načelan stav da je neprihvatljivo romsku djecu, nakon što nauče hrvatski jezik, zadržati u posebnim razredima i u nastavku školovanja, kao što je to u međimurskim školama. Po ocjeni ustavnih sudaca nema "objektivnog i razumnog opravdanja" ne uključiti u redovne razrede romskog učenika koji svlada jezik.
Budući da nitko od 14-ero djece podnositelja ustavne tužbe nije bio u toj situaciji, odnosno nije bio učenik takvih posebnih "viših romskih razreda", ustavni suci nisu mogli pronaći da je nekome od podnositelja prekršeno ustavno pravo na jednakost pred zakonom, pa su tužbu odbili.
Sudac Željko Potočnjak ustvrdio je da bi se nakon današnje odluke Ustavnog suda trebala promijeniti praksa odvajanja romske djece od ostalih u višim razredima.
Međimurska županija ima najveći udjel romskog stanovništva, a u školskoj godini 2000/2001. u tamošnjim osnovnim školama bilo je 865 učenika Roma (18,9 posto), od kojih je 60 posto pohađalo posebna 24 razredna odjela, a ostali su bili u tzv. redovitim razredima.
S dnevnog reda Ustavnog suda skinuto je odlučivanje o ustavnoj tužbi Osječanke koju je Vojno-stambena komisija MORH-a 1992. izbacila iz stana. Naime, sudac izvjestitelj Milan Vuković predložio je odbijanje ustavne tužbe, iako je utvrđeno da je Osječanka u stanu živjela od 1977., da je od tada nositeljica stanarskog prava i da je nasilno izbačena. Obrazloženje suca Vukovića za odbijanje tužbe bilo je da podnositeljica nakon nasilnog iseljenja nije poduzela nikakve pravne radnje da joj se vrati stan.
Sutkinje Agata Račan izjasnila se protiv takve odluke, naglasivši da bi se njezinim usvajanjem podržala protupravna radnja nasilnog izbacivanja iz stana. Dodala je kako podnositeljici tužbe nikada nikakvom odlukom nije oduzeto stanarsko pravo. Isto je ustvrdila i sutkinja Jasna Omejec koja je istaknula i da je dosadašnja praksa Ustavnog suda bila drugačija.
Emilija Rajić i Smiljko Sokol također su najavili da će glasovati protiv, nakon čega je sudac Željko Potočnjak predložio da se o tužbi ne odlučuje dok se ne provjeri kakva je bila praksa suda u sličnim predmetima.
Vuković je ipak ustrajao da se glasuje o njegovom prijedlogu odluke, a prijedlog za skidanjem s dnevnog reda nazvao je "bojkotom rada suda".
Na kraju je s deset od 13 glasova tužba Osječanke skinuta s dnevnog reda.