Naročito se u malenom mađarskom selu Alattyanu podupire Sarkozyijevu predsjedničku kandidaturu.
"Svim smo srcem uz njega, nadam se da će pobijediti", rekao je seoski kroničar Lajos Mosonyi.
Mještani Alattyana imaju više nego dobre razloge voljeti Sarkozyijevu obitelj, koja je posjedovala imanje nedaleko sela, a Nicolasov otac Pal, zajedno sa svojom braćom, ondje je kao dijete provodio ljetne praznike.
"Bili su vrlo lijepi, šarmantni dječaci", kaže Jusztika Ivanics koja je do 1945. godina radila na imanju Sarkozyevih u tom selu s 2.000 stanovnika, udaljenom 80 kilometara jugoistočno od Budimpešte.
"Dečki su se noću vozili selom u kolima i zabavljali se s lokalnim curama", dodala je Jusztika.
Dječaci su najveći dio godine provodili u Budimpešti, a ljeta u Alattyanu zajedno sa svojim stricem Lajosom Toth-Maarom čija je zbirka starih automobila, uz kartanje, bila glavna zanimacija, rekao je Mosonyi.
No, Sarkozyevi nisu vodili neki glamurozan život. Iako je obitelj od Habsburgovaca dobila plemićki status 1628. godine, pripadala je nižem plemstvu i nije bila odveć bogata.
"Nismo bili imućni", izjavila je Mariann Sarkozy koja živi u malenom stanu u Budimpešti i posljednji je Nicolasov srodnik koji nosi to prezime u Mađarskoj.
"Živjeli smo dobro, Palov otac imao je vrlo ugledan posao gradskog odvjetnika u obližnjem Szolnoku. Pripadali smo srednjoj klasi, a ne bogatašima", dodala je Mariann.
Većinu imetka obitelj je naslijedila od Palovog djeda i potrošila ga na kupnju stanova za njegovu djecu. "Čak i to je uništeno u ratu", tvrdi Mariann.
Obiteljski posjed u Alattyanu razrušen je 1930. godine, pa su Sarkozyjevi nakon toga boravili u kući u Maaru koja je i sama kasnije opljačkana i konfiscirana 1948. godine tijekom komunističke vladavine.
"Pedesetih godina tamo su se održavale zabave i plesnjaci, a imali smo i prvi televizor kojeg su gledali svi mještani", kaže Marianne.
No, obitelj je u nemirima poratne Mađarske i represiji komunističkog režima gotovo zaboravljena.
Pal je koncem rata pobjegao iz Mađarske, djelom stoga što ga je tražila policija, a dijelom i zbog avanturističkog duha, nastavlja Marianne.
"Legenda kaže da je na obali rijeke pronašao truplo i u kaput mrtvaca stavio svoje dokumente", pojašnjava Mosonyi.
Put ga je preko Austrije i Njemačke doveo u Francusku gdje je 1949. godine oženio Andree Mallah, no napustio ju je dok je Nicolas bio dječačić.
Kritičari kažu da bi važeći zakoni o imigraciji, koje je uveo upravo Sarkozy, spriječili njegova oca da postane francuskim državljaninom, a čak je i Marianne Sarkozy kritična prema naporima cijele obitelji da se distancira od svoje imigrantske prošlosti.
"Sramota je da Nicolas ne govori mađarski jezik. On je dio njega", kaže Marianne.