TUŽITELJI ZATRAŽILI ZA KORDIĆA I ČERKEZA DOŽIVOTNE KAZNE

IZVJEŠTAVA: Sanja Pucak DEN HAAG, 15. prosinca (Hina) - Haški tužitelji zatražili su u petak u Haagu doživotne kazne zatvora za bivšeg potpredsjednika Hrvatske zajednice Herceg Bosne Darija Kordića i bivšeg zapovjednika viteške brigade Marija Čerkeza, optuženih za ratne zločine počinjene tijekom rata u BiH na području Herceg-Bosne u slučaju Kordića i na području Viteza u slučaju Čerkeza.#L# "Stav je tužiteljstva da su doživotne kazne primjerene", kratko je kazao tužitelj Međunarodnog suda za ratne zločine (ICTY) Geoffrey Nice nakon završnih riječi Kordićevih branitelja. Obrana bivšeg potpredsjednika Hrvatske zajednice Herceg-Bosne prije toga pozvala je sudsko vijeće da oslobodi njihova klijenta svake krivnje jer ju, po njihovoj ocjeni, tužitelji nisu dokazali. "On bi trebao biti oslobođen jer nije kriv", kazao je u završnoj riječi njegov branitelj Stephen Sayers uspoređujući ogromnu količinu tužiteljskih dokaza s Mark Twainovim opisom rijeke Rio Grande - "široki milju, ali plitki". Sayers je ocijenio da tužitelji nisu dokazali visoki stupanj kontrole visokopozicionirane civilne osobe koji je potreban za utvrđivanje njegove krivične odgovornosti za zločine 'podređenih'. Pri tom se pozvao na presude Međunarodnog suda za zločine počinjene na području Ruande koji su tu kontrolu definirali kao "provođenje jasne i konačne kontrole, de iure i de facto, nad svakim napadačem koji je počinio zločin". Drugi Kordićev američki branitelj Turner Smith kazao je kako u Srednjoj Bosni Hrvati nisu na etničkoj osnovi progonili muslimane nego se radilo o hrvatskim obrambenim naporima. Progon je, kazao je Smith, elastični koncept s visokim pragom koji treba dokazima dosegnuti, a to tužitelji nisu učinili. Ono što se između dvije etničke skupine događalo je "stvar politike, a ne krivične odgovornosti", ocijenio je američki branitelj. Zločinu Ahmićima ili Stupnom Dolu ne čine rašireni i sustavni progon, već se radi o ad hoc zločinima, ustvrdio je Turner suprostavljajući se time ocjeni tužiteljstva da se u Srednjoj Bosni dogodilo etničko čišćenje. Stvarnost tog prostora je da je više od sto tisuća Hrvata prognano, prema tome nije točno da su Hrvati progonili Muslimane, nego upravo suprotno, poručio je Smith, podsjećajući da je iz Srednje Bosne prognano sto tisuća Hrvata, a da su preostali ostali stiješnjeni u četiri enklave. "To je realnost koju će povijest zabilježiti". Kordićev branitelj Mitko Naumovski kazao je da njegov branjenik nije imao nikakvih vojnih niti civilnih ovlasti. "Kordić nije bio u mogućnosti donositi bitne, strateške odluke unutar hrvatskog naroda u Bosni jer nije obnašao niti vojne niti administrativne najvišeg nivoa". On je naredbe artiljeriji, koje je Kordić izdavao u siječnju i veljači 1993., obrazložio "konfuzijom" na području Busovače. Naumovski je poručio sudskom vijeću da je obrana zabrinuta što je njegov klijent izložen posljednjih godina medijskoj kampanji i što je "u tijeku urota protiv suda" upravo zbog njegova klijenta u koju su uključeni neki branitelji iz drugih slučajeva i neki dužnosnici Republike Hrvatske. Obrana Marija Čerkeza u završnoj je riječi kazala da tužitelji ničim nisu dokazali da je viteška brigada ikad bila u Ahmićima i sudjelovala u zločinu u kojem je 16. travnja 1993. pobijeno stotinu muslimanskih civila. "Branjenik ne može odgovarati za zločine koje su počinili drugi dijelovi HVO-a u 1992. i 1993. samo zato što je on bio jedan od zapovjednika HVO-a", kazao je njegov odvjetnik Božo Kovačić. "Jedva da ima izravnih dokaza, a previše je onih koji spadaju u indicije", ocijenio je Kovačić ukupne tužiteljske dokaze protiv Čerkeza. Tužitelji su u četvrtak u završnoj riječi poručili sudskom vijeću da su dvojica bosanskih Hrvata imala odlučujući utjecaj u politici i napadima koji su doveli do etničkog čišćenja u Srednoj Bosni. Njihov predmet potkrijepljen je i novim dokumentima iz arhiva HVO-A koje su od svibnja nove hrvatske vlasti stavile na raspolaganje tužiteljstvu. Među dokumentima su primjerice naredbe Kordića zapovjedniku Operativne zone Tihomiru Blaškiću u dane najtežih napada u travnju 1993., da "pošalje pojačanja" i "zatvori obruč", zatim Blaškića Čerkezu da "zauzme Donju Večerisku, Ahmiće, Sivrino selo i Vrhovinu", kao i povratne informacije Kordiću i Blaškiću o napredovanju na terenu, ili one o izravnim vezama Kordića i zapovjednika vojne policije u Ahmićima Paška Ljubičića. Tu je i Čerkezovo izviješće Blaškiću od 16. travnja 1993. da su "Ahmići odrađeni 70 posto" ili pak dokumenti o održavanju sastanka Kordića i lokalnih prvaka dan prije zločina u Ahmićima koji pokazuju da se od njega tada tražila odgoda napada na Ahmiće. (Hina) ps sv