NJ 5.XII.-FAZ-CRNA GORA

NJEMAČKA FRANKFURTER ALLGEMEINE ZEITUNG 5. XII. 2000. 'Savezna republika Jugoslavija nije funkcionirala ni jedan dan' "Političko je vodstvo Crne Gore pod predsjednikom Milom Đukanovićem čini se odlučno nastaviti putom državne neovisnosti manje jugoslavenske republike od Srbije. U jednom razgovoru s ovim listom Đukanović je u Budimpešti izjavio da je još na sastanku na vrhu EU-a s državama 'zapadnoga Balkana' 24. studenog u Zagrebu želio iskoristiti prigodu i EU-u pokazati da je Crna Gora europska država s dugom poviješću i da kani ispuniti političke i pravne standarde unije. Treba razumjeti da sukobi između Crne Gore i Srbije nisu otpočeli tek s bivšim srpskim i jugoslavenskim predsjednikom Slobodanom Miloševićem, nego još početkom XX. stoljeća pripojenjem Crne Gore Srbiji 1918. No danas se manje vodi računa o povijesnim naslijeđenim teretima, nego o problemima novije povijesti i sadašnjosti. U Zagrebu je Đukanović od okupljenih europskih šefova država i vlada zatražio da se više ne zasljepljuju prividom da Savezna republika Jugoslavije (Srbija i Crna Gora) i dalje postoji. Jer od te su države preostala tek malobrojna tijela koja je bivša beogradska diktatura zlorabila. Što više, treba se pomiriti s činjenicom da su 'Srbija i Crna Gora postale države koje samostalno funkcioniraju'. Da je razumnije 'sankcionirati sadašnje stanje nego stvarati novu, četvrtu Jugoslaviju'. Crna Gora i Srbija stare su države Balkana i Europe koje su odavno međunarodno priznate. Iako je kao crnogorski predsjednik vlade u doba utemljenja Savezne republike Jugoslavije (SRJ) u travnju 1992. i sam bio na vodećem položaju, Đukanović danas konstatira: 'Savezna republika Jugoslavija nije funkcionirala ni jedan dan!' Sve je bilo skrojeno prema Miloševićevim potrebma i njegovoj želji za vlašću. Srpski je ustav bio u proturječju s ustavom SRJ a jugoslavensko je ministarstvo unutarnjih poslova još u listopadu 1992. faktično ukinuto pučističkim napadom srpske policije. Od 1998. Milošević je krenuo u veliku ofenzivu protiv Crne Gore - carinskim zabranama, gospodarskom blokadom i ratnim prijetnjama. Crna Gora se od toga branila uvedbom vlastite valute - njemačke marke - i isključivo je sama određivala gospodarsku, vanjsku i sigurnosnu politiku male republike. Na posljetku, Crna Gora je u toj teškoj fazi dokazala da 'raspolaže s demokratskim potencijalom za preuzimanje odgovornosti za vlastiti razvitak', rekao je Đukanović. U doba najveće prijetnje Crna Gora je stalno usko surađivala sa Zapadom, s međunarodnom zajednicom i osim toga stvorila temelj borbe protiv diktature iz Beograda i za demokratizaciju cijele regije. Sada, kad je započela era bilateralnih i multilateralnih kontakata kao i dijaloga u regiji, vrijeme je za razgovor s novom beogradskom vladom o budućnosti odnosa. 'Na pitanje o statusu Crne Gore ne treba odgovoriti odmah, ali ono mora doći na dnevni red međunarodne zajednice', zatražio je Đukanović, te dodao: 'Ne možemo vječno ostati taoci drugih neriješenih pitanja - recimo pitanja o statusu Kosova.' Jer tamo, u južnoj pokrajini koja pripada Srbiji, još će mnogo godina morati ostati uprava međunarodne zajednice dok će se konačno moći odlučiti o statusu. Đukanović se usprotivio ocjeni da su Zapad a osobito Sjedinjene Države obavljali silovit pritisak - primjerice prijetnjom da će ukinuti sredstva pomoći - na Podgoricu kako bi spriječili raspad SRJ. Washingtonu bi doduše bilo milije da Srbija i Crna Gora ostanu u zajedničkoj državi, priznao je Đukanović. Istodobno Sjedinjene Države poštuju pravo Crne Gore na samoodređenje ukoliko ostanu očuvana načela demokratske transparentnosti. Đukanović je uvjeren da bi se moglo postići suglasje sa Srbijom, jer rješenje je u interesu jednih i drugih. 'Zašto bi Srbija svoju samostalnost prikrivala s Jugoslavijom koja se već raspala?' pita Đukanović. Kad bi obje republike pregovarale kao ravnopravni partneri, moglo bi se postići konsenzus o stvaranju unije dviju međunarodno priznatih država. Njihovi bi se međusobni odnosi morali orijentirati prema odnosima članica EU-a. Đukanović ne vidi povoda za zabrinutost da bi zbog referenduma o neovisnosti Crne Gore predviđenog za lipanj iduće godine, moglo doći do izbijanja nasilja. Ispitivanja mišljenja u posljednje vrijeme ipak pokazuju porast broja onih koji se žele izjasniti za potpunu neovisnost Crne Gore, no njih je tek 55 posto. Nepune dvije trećine ispitanika žele da Crna Gora dobije status neovisne i međunarodno priznate države ako se republika odluči ostati u federaciji sa Srbijom. Unatoč raskoljenosti crnogorskog društva na pobornike i protivnike neovisnosti, po Đukanoviću ne postoji opasnost građanskoga rata u Crnoj Gori. 'Ako transparentnim postupkom izrazimo volju većine, svi će tu volju većine i prihvatiti', rekao je Đukanović. I ratne sukobe sa Srbijom crnogorski predsjednik drži isključenima - na posljetku se u Beogradu dogodila politička promjena. Đukanović je uvjeren da će Crna Gora sa svojih oko 600 tisuća stanovnika biti i kao samostalna država ekonomski sposobna za opstanak. Kao školovani ekonomist i dugogodišnji predsjednik vlade pozna mogućnosti svoje zemlje. Ako će u regiji biti zajamčen mir i stabilnost, ništa neće stajati na putu trežišno-gospodarskoj pretvorbi zemlje i svladavanju raširenog gospodarstva u sjeni. Crna Gora ima velikih mogućnosti ponajprije u turizmu. Na pitanje drži li opravdanim zahtjev Hrvatske da se jugoslavenski predsjednik Koštunica ispriča za ratne zločine koje su Srbi počinili nad Hrvatima tijekom rata od 1991. do 1995., crnogorski je predsjednik rekao: 'Nije dobro ako nekoga treba podsjećati na njegove obveze. U bivšoj Jugoslaviji svi moramo položiti račune za ono što smo učinili jedni drugima. Svi moramo ponijeti svoj dio odgovornosti - a odgovornost Srbije veća je nego primjerice, odgovornost Crne Gore.' Svojom isprikom zbog gađanja dalmatinske luke Dubrovnika i drugih obalnih mjesta u Hrvatskoj iz Crne Gore, napravio je gestu pomirbe. 'I drugi bi se morali odlučiti na takav potez, osobito prema Bosni i Hercegovini', zatražio je Đukanović" - piše Matthias Rueb.