ZAGREB, 21. studenoga (Hina) - "Javno mnijenje Hrvatske: Izbori 2000. i što im je prethodilo" naslov je najnovijega dvobroja tematskoga časopisa "Društvena istraživanja" (48-49), koji izdaje Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar".
Objavljeni znanstveni članci pokušaj su objašnjenja značajne promjene biračkog raspoloženja u Hrvatskoj. Analize se temelje na istraživačkoj građi Instituta, prikupljenoj u sklopu istraživanja hrvatskoga javnog mnijenja od studenoga 1991. do studenoga 1999.
ZAGREB, 21. studenoga (Hina) - "Javno mnijenje Hrvatske: Izbori
2000. i što im je prethodilo" naslov je najnovijega dvobroja
tematskoga časopisa "Društvena istraživanja" (48-49), koji izdaje
Institut društvenih znanosti "Ivo Pilar". Objavljeni znanstveni
članci pokušaj su objašnjenja značajne promjene biračkog
raspoloženja u Hrvatskoj. Analize se temelje na istraživačkoj
građi Instituta, prikupljenoj u sklopu istraživanja hrvatskoga
javnog mnijenja od studenoga 1991. do studenoga 1999. #L#
Rezultati analize sugeriraju da su glavni razlozi znatno
oslabljene glasačke pozicije HDZ-a u odnosu prema prijašnjim
izborima gubitak njezinoga moralnog kredibiliteta, neispunjena
očekivanja javnosti glede gospodarskog prosperiteta zemlje i
podizanja životnog standarda te izostanak "velikog" društvenog
događaja koji bi, osim stvarne važnosti za Hrvatsku i život njezina
stanovništva, imao i veliko nacionalno-simboličko značenje.
Sve do 1996. izravna glasačka podrška SDP-u stagnirala je u zoni
razmjerno slabih izbornih mogućnosti, da bi zatim, do kraja
istraživanjem obuhvaćenog razdoblja, naglo i kontinuirano rasla,
napominje u znanstvenom radu "Što je prethodilo neuspjehu HDZ-a na
izborima 2000.: Rezultati istraživanja javnoga mnijenja u
razdoblju od 1991. do 1999. godine", Vesna Lamza Posavec, koja
zajedno s Goranom Milasom piše i o glavnim motivacijskim
odrednicama glasovanja na predsjedničkim izborima.
U sklopu istraživanja u studenome 1999., približno dva mjeseca
prije posljednjih izbora za Zastupničkim dom, potencijalni glasači
HDZ-a najčešće su izjavljivali da se opredjeljuju za tu stranku
zbog predsjednika Tuđmana (31 posto slučajeva), zatim zbog
pomanjkanja boljeg izbora (25), programa stranke (22) i uvjerenja u
kompetentnost njezinih članova (19), a najrjeđe zbog uvjerenja u
njezino poštenje (7 posto). Za razliku od toga, potencijalni
glasači udruga predvođenih SDP-om i HSS-om, kao najvažniji su
razlog svojeg izbora navodili poštenje članova stranke za koje
namjeravaju glasovati (32, odnosno 34 posto slučajeva), zatim
pomanjkanje boljeg izbora (25, odnosno 27 posto), programe
stranaka (27, odnosno 21 posto) i kompetentnost njezinih članova
(23, odnosno 17 posto), a izrazito najrjeđe podršku njihovim
predsjednicima (u 4 posto slučajeva).
Podaci iz istraživanja (1998. i 1999.) dosljedno pokazuju da je
prema percepciji građana, za tada aktualne probleme Hrvatske bila
najviše odgovorna vladajuća stranka, zatim hrvatska Vlada, Sabor i
Predsjednik Republike. U svezi s odnosom građana prema vodećim
društvenim institucijama samo četvrtina anketiranih građana
vjerovala je da će Vlada izvesti Hrvatsku iz duboke gospodarske
krize. Prema istraživanju 1998. tadašnja je hrvatska vlast najviše
zakazala u rješavanju problema poljoprivrede, gospodarstva,
socijalne politike i privatizacije. Osrednje uspješna bila je u
poticanju turizma, školstvu, vanjskoj politici, kulturi i
znanosti, prilično uspješna u zaštiti sigurnosti građana i obnovi
ratom stradalih područja, a izrazito najuspješnija u obrani
zemlje.
U uvodnom tekstu "Uz temu" Vesna Lamza Posavec, među inim,
napominje kako bi rezultati istraživanja mogli biti polazna osnova
za komparativnu analizu javnoga vrednovanja novih političkih
aktera te osobina i djelovanja nove hrvatske vlasti, koja je
uspostavljene nakon izbora 2000.
Znanstvene radove o temi "Javno mnijenje Hrvatske: Izbori 2000. i
što im je prethodilo" u časopisu objavljuju (pojedinačno i skupno)
i Goran Milas, Drago Čengić, Krešimir Peračković, Ivan Ferić,
Stanko Rihtar, Josip Burušić i Ivan Rimac.
(Hina) mc