FRANCUSKA-LE MONDE OD 9.11.00.UVODNIK O ZLOČINIMA

FRANCUSKA LE MONDE 9. XI. 2000. Zločini i sjećanje "Nakon zastupnika, francuski su senatori prihvatili prijedlog zakona kojim se priznaje turski genocid iz 1915. nad Armencima. Udruge za zaštitu armenske povijesti morale su biti uporne da bi se u Francuskoj napokon objavila istina o tim pokoljima, unatoč diplomatskom oprezu koji je dugo odgađao tu povijesnu deklaraciju. 'Zadaća sjećanja na žrtve barbarstva sveta je dužnost', podsjetio je, u ime vlade, ministar za odnose s parlamentom. Taj korak treba pozdraviti, jer prekida šutnju koju ništa ne može opravdati. No Francuskoj je zacijelo lakše priznati strahote koje su počinili drugi, nego one za koje je sama bila odgovorna. O tomu svjedoči priča koju objavljujemo na stranici 18: Mohamed Garne, kojeg je rodila alžirska djevojka koju su 1960. silovali francuski vojnici, zahtijeva da se prizna zločin kojemu duguje svoj život. Taj čovjek čiju priču o dugom traženju korijena iznosi 'Le Monde', ističe da nipošto nije jedini i da su mnogi u Alžiru bili djeca silovanja. 'Francuska to mora reći i priznati, dodaje. U protivnom, to će zauvijek biti mrlja u njezinoj povijesti'. Da bi se ta 'mrlja' napokon prestala skrivati, dvanaestorica intelektualaca upravila su prije nekoliko dana, u listu 'Humanite', poziv za 'promicanje istine koja ništa neće skrivati'. Potpisnici teksta koji je objavljen u 'Le Mondeu' od 7. XI. traže, napose od Francuske, preko dvojice šefova izvršne vlasti, da 'osudi zločine koji su u njezino ime počinjeni tijekom alžirskog rata'. Premijer je podupro taj poziv, pozivajući Francusku da 'bude svjesna svoje povijesti' i odajući priznanje govoru Jacquesa Chiraca u kojemu je on, 1995., priznao odgovornost države u progonu Židova u doba okupacije. Tako se Francuska postupno počinje baviti tamnim stranicama svoje povijesti, u ime tog duga prema sjećanju koji, kao što je s punim pravom rekao Lionel Jospin, 'ne slabi državno jedinstvo', već ga 'jača omogućujući joj da izvuče pouke iz svoje prošlosti'. Kao i Vichy, alžirski je rat zapravo osjetljivo mjesto u državnom sjećanju i ne možemo prihvatiti da i dalje bude u tami. U najgorem slučaju, možemo razumjeti one koji su poricali odgovornost Francuske u zločinima Vichyja podsjećajući, kao što su učinili general De Gaulle i Francois Mitterrand, da Petainova francuska država nije imala ništa zajedničko s Republikom. Isprika ne vrijedi za Alžir, gdje su zločini u ime Francuske bili počinjeni u doba Republike koja se zvala Četvrta. Premda je u utvrđivanju istine postignut napredak otkako su tzv. mirovne operacije službeno proglašene ratnim djelovanjem, treba još puno učiniti da bi se otkrili svi podatci i da bi Francuska napokon prestala lagati samoj sebi", piše u uvodniku lista.