FRANCUSKA-LE MONDE OD 5.11.00.RAZGOVOR S HOLBROOKEOM

FRANCUSKA LE MONDE 5. XI. 2000. 'Nema povlačenja SAD-a iz Europe' Posebni izvjestitelji lista iz New Yorka Afsane Bassir Pour i Patrice de Beer razgovarali su s Richardom Holbrookeom, američkim veleposlanikom pri UN-u i mogućim državnim tajnikom ako na predsjedničkim izborima pobijedi Al Gore, o stanju na Balkanu, o predsjedničkim kandidatima i drugom: " - Nedavno ste posjetili Balkan. Mislite li da danas idemo prema završetku kriza na području bivše Jugoslavije? = Prvo treba reći da je politika koju već pet godina vodi američka uprava sa zapadnim saveznicima uspješna. Od 1991. do 1995., Sjedinjene Države i Europa bili su podijeljeni. Nakon odlučujućega posjeta predsjednika Chiraca Washingtonu u srpnju 1995., počeli smo se međusobno pomagati i odlučili smo poslati postrojbe u Bosnu, što je omogućilo da se zaključe sporazumi iz Daytona. Na moj prijedlog, potpisani su u Elizejskoj palači, pod pokroviteljstvom Jacquesa Chiraca čija je uloga bila vrlo važna. Zatim smo započeli drugi uzbudljiv proces, oslobodivši kosovske Albance od Miloševićeva jarma. Sve je to dovelo do pada Miloševićeva režima. Naša uprava završava mandat ispunivši većinu zadaća na Balkanu. U Bosni je mir, Kosovo je oslobođeno od srpskog tlačenja, Milošević je otišao. Sljedeća će uprava morati dovršiti posao u suradnji s Europom; to je prijeko potrebno. SAD se ne može i ne treba povući prije vremena. - Jesu li nedavne izjave Georgea W. Busha o takvu povlačenju izazvale zabrinutost na tom području? = Ne želim se miješati u izbornu raspru, ali moram reći da se ljudi na tom području pitaju hoće li buduća uprava biti zauzeta kao ova i jako su zabrinuti zbog moguće promjene politike. Te su izjave isto tako uznemirile saveznike u NATO-u koji se pitaju hoće li se američko sudjelovanje u Europi promijeniti. Mislim da ne možemo predvoditi zračni rat u Savezu, tražiti od Europljana da podnesu najveći dio tereta gospodarske pomoći i razmišljati o povlačenju naših snaga iz zajedničkog zapovjedništva na dvama područjima, od kojih je jedno pod američkim zapovjedništvom, a oba ovise o američkom zapovjedništvu u Bruxellesu. To ne bi imalo smisla! - Što mislite, koliko će se Goreova uprava razlikovati od Bushova predsjednikovanja? = Htio bih dati primjedbu povijesne naravi. U vrijeme izbora, kandidati često iznose stajališta koja nisu u skladu s međunarodnom stvarnosti. G. 1976., guverner Carter je kampanju temeljio na povlačenju američkih snaga iz Koreje; bila je to teška pogrješka za ispravljanje koje sam, kao zamjenik državnog tajnika za Daleki istok, trebao dvije i pol godine. G. 1980., guverner Reagan obećao je da će odnose s Tajvanom uzdići na službenu razinu; Peking ga je prisilio da promijeni mišljenje, za što je trebalo godinu i pol. G. 1989., potpredsjednik Bush je promijenio više gledišta svog prethodnika prema Sovjetskom Savezu, no stvarnost je pretegnula. G. 1992. guverner Clinton je obećao veću odlučnost u Bosni; no kada je pobijedio na izborima, trebalo mu je tri godine da ispuni to obećanje. Prve godine predsjednikovanja često obilježava neodlučnost u vanjskoj politici. Istina je da je NATO najveći savez koji smo ikad imali i ne čini mi se moguće da bi jedan predsjednik mogao umaknuti toj obvezi. Europljani se ne trebaju brinuti. - Po vašem mišljenju, hoće li jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica moći riješiti pitanje Kosova? = Ovih dana sam se susreo s g. Koštunicom koji mi se čini vrlo pragmatičan. Prvi znaci govore da pitanje Crne Gore želi riješiti prije Kosova. Jako je važno da poštuje tri dokumenta: Ustav iz 1992., o kojemu je, kako kaže, spreman raspravljati s Crnom Gorom; sporazume iz Daytona koje drži najvažnijim sporazumima; i rezoluciju 1244 UN-a o Kosovu, koju priznaje, premda nije određen kada je riječ o potankostima. Budući status Kosova je problem, jer se SAD i Velika Britanija oko toga ne slažu s Kinom i s Rusijom, dok je Francuska, kao i obično, između dviju strana. No optimist sam, jer sve je bolje nego Milošević, i ovo je prvi put da beogradski čelnik ima potporu pravne države. (...) - Kakvo će biti stajalište Ala Gorea o humanitarnom upletanju? = Potpredsjednik Al Gore uvijek je bio aktivan na tom polju; no uvijek je imao dobre savjetnike: pristupa mu sustavno i oprezno, vjeruje u politiku saveza. Vjeruje u američki 'leadership', ali drži da se on treba ostvariti u granicama saveza. On nije čovjek koji donosi brzoplete odluke. - Američke sankcije prema Iraku sve se otvorenije napadaju. Kako bi reagirala Goreova uprava? = Ne mogu to predvidjeti. No ova uprava ostaje na dužnosti do 20. I. i do tada će se baviti problemima takvih razmjera."