FRANCUSKA-LE MONDE OD 25.10.00.BUSHOVA DOKTRINA

FRANCUSKA LE MONDE 25. X. 2000. Europa: nova Bushova doktrina "Otkako je započela američka predizborna utrka, taktika Georgea W. Busha sastojala se u tome da se što više približi svom takmacu Alu Goreu, kako se njihovi programi ne bi jako razlikovali u očima birača i kako bi se oni odlučili na temelju onog što je njegova jaka strana: njegova simpatična osobnost. Zato treba vrlo ozbiljno shvatiti interview njegove savjetnice za vanjsku politiku Condoleezze Rice 'New York Timesu' od 21. X., u kojemu se ona jasno distancirala od stajališta dopredsjednika, potvrdivši nakanu teksaškog guvernera da će, bude li izabran, povući američke vojnike iz Bosne i s Kosova i da više neće sudjelovati u NATO-ovim operacijama očuvanja mira. Što je rekla gospođa Rice koja je bila stručnjak predsjednika Busha za Sovjetski Savez? Rekla je da nova Bushova uprava, pobijedi li 7. XI., neće jednostrano povući snage s Balkana, već će obavijestiti NATO o svojoj nakani da odgovornost za očuvanje mira prebaci na Europljane, pružajući im i dalje logističku i obavještajnu potporu. 'Oni moraju preuzeti odgovornost kada je riječ o konsolidaciji nacije, o civilnoj upravi ili o neograničenom očuvanju mira. Obnašanje upravnih i redarstvenih dužnosti samo će smanjiti našu sposobnost da činimo ono što moramo. Nema potrebe slati 82. postrojbu za zračni prijevoz da bi pratila djecu u školu!' Ove izjave potkrjepljuju one koje je 'W' dao u svom drugom televizijskom nastupu. Republikanski kandidat neprestano opetuje da je, premda nije upoznat sa svim pitanjima, okružen najboljim stručnjacima. Tom je prigodom, pošto je pohvalio NATO, izjavio: 'Nadam se da će naši europski prijatelji poslati postrojbe na teren kako bismo mi mogli povući naše i usmjeriti ih prema njihovoj najvažnijoj zadaći, a to je ratovati i pobijediti. Čvrsto vjerujem da moramo i dalje biti nazočni u NATO-u, ali ću naše vojnike upotrijebiti na razuman način. U tome moraju postojati prioriteti.' Gospođa Rice ovako tumači misao g. Busha: 'Guverner govori o novoj podjeli rada. Sjedinjene Države su jedina sila koja je kadra da predvodi sukob u Zaljevu, da organizira operaciju za zaštitu Saudijske Arabije i da spriječi izbijanje krize u tajvanskom tjesnacu'. Ono što prvo upada u oči u stajalištu republikanskog kanidata je da on, kako se čini, zaboravlja da Europljani vojno i financijski sudjeluju na Balkanu, gdje su nazočni oko 80 posto. Zatim, brani ulogu vojnika naslijeđenu iz doba njegova oca i minimalističku predodžbu o ulozi SAD-a u Savezu. Gotovo je sa strategijom 'najvećeg sudjelovanja' Billa Clintona i Ala Gorea. Sada se govori o 'nazočnosti'. K tome, Condolezza Rice ne spominje Europu u popisu područja djelovanja američkih snaga. Zbog nepostojanja prijetnje iz Rusije, NATO je, napose na susretu na vrhu u Washingtonu 1999., povratio snagu u zaštiti jugoistočnog krila. Buduća Bushova vlada ne želi, dakle, u tomu sudjelovati, osim onako usput, smatrajući da američki strateški interesi nisu dovedeni u pitanje. Čini se da se Bushova doktrina želi ograničiti na te interese 'stricto sensu', ne proširujući ih na obranu američkih vrijednosti kojoj je tako sklon Al Gore i predbacujući Europljanima da bježe od svojih obveza. No, primjećuje Ivo Daalder iz Brooking Institutiona, NATO-ova je uloga nakon pada Berlinskog zida da izgradi 'jedinstvenu i slobodnu' Europu, prema riječima predsjednika Busha. Gledište mnogih zastupnika u Kongresu s republikanskom većinom, koji drže da se problemi na tom području umnogome mogu pripisati odbijanjem saveznika da podijele teret, 'jednostavno je pogrješno', dodaje. Stajalište momčadi Georgea W. Busha izazvalo je žestoku reakciju Ala Gorea, koji misli da je ta nova strategija 'više nego velika promjena pravca u američkoj vanjskoj politici u zadnjih pedeset godina'. Prema mišljenju dopredsjednika, ona bi 'mogla ugroziti krhku slogu' i 'zadala bi velik udarac NATO-u'. Praktičnija, Madeleine Albright vidi u tome 'vrlo pogibeljan znak upozorenja koji bi mogao destabilizirati područje upravo u času kada će se održati izbori na Kosovu, u Bosni i u Srbiji'. Je li se ozbiljno povelo računa o tim razlozima vanjske politike? Dakako, jednom će gospođa Rice morati svratiti veću pozornost promjeni pravca za koju se zalaže 'W'. No je li pravi trenutak za to i treba li se opirati na neistinu i na nejasnoće? Ne treba li u toj promjeni strateškog pravca vidjeti znak republikanskim biračima, muškarcima i vojnicima, koji su uvjereni da je prevelika razbacanost GI-a diljem svijeta u zadaćama koje nisu tako plemenite kao rat, koje im je, kako smatraju, nametnuo Bill Clinton, odgovorna za smanjenje djelotvornosti američkog vojnog sustava? Kako god bilo, možemo pretpostaviti da odgovor 'europskih prijatelja' neće biti oduševljen. No, istodobno nova Bushova doktrina može biti opravdanje za napore Europske unije na stvaranju stupa samostalne obrane, pa i za stajalište Francuske koja je oduvijek oklijevala da svoju sudbinu stavi u ruke Washingtona, a koje nije baš na glasu preko Atlantika", piše Patrice de Beer.