BA-predsjednici RS-BANJALUČKI REPORTER O HRVATSKOJ BiH - REPUBLIKA SRPSKAREPORTER18. X. 2000.Priprema za skidanje Mesića"Što se to zbiva u Hrvatskoj, pitanje je koje su ovih dana premijeru Ivici Račanu postavili Madeleine Albraight i
Robin Cook. Pitaju se to i građani; dok traje rasprava o 'dignitetu domovinskog rata' završenog prije pet godina, na političkoj sceni novi rat se vodi drugim sredstvima", piše Tatjana Tagirov.U državnom vrhu svađaju se predsjednik Mesić i premijer Račan. Riječ je o skorim ustavnim promjenama, kojima bi se smanjile ekstenzivne predsjedničke ovlasti. E sad: iako je Mesićev stručni tim izradio prijedlog po mjeri Pantovčaka, tekst koji je dospio do rasprave sasvim je nešto drugo i, po tvrdnjama Mesićevih ljudi, pokušaj je premijera da razvlasti predsjednika Mesića. Po njemu, Mesiću bi (odnosno bilo kojem predsjedniku) od jačih ovlasti ostalo tek zapovijedanje vojskom, a sve ostale poluge moći preselile bi se u Banske dvore. Ne zna se hoće li se predsjednik i premijer uspjeti dogovoriti i naći neki kompromis; zasad sastanče i međusobno, tvrde izvori, razmjenjuju i teške riječi. Za to vrijeme, pak, saborski zastupnici troše novac poreznih
BiH - REPUBLIKA SRPSKA
REPORTER
18. X. 2000.
Priprema za skidanje Mesića
"Što se to zbiva u Hrvatskoj, pitanje je koje su ovih dana premijeru
Ivici Račanu postavili Madeleine Albraight i Robin Cook. Pitaju se
to i građani; dok traje rasprava o 'dignitetu domovinskog rata'
završenog prije pet godina, na političkoj sceni novi rat se vodi
drugim sredstvima", piše Tatjana Tagirov.
U državnom vrhu svađaju se predsjednik Mesić i premijer Račan.
Riječ je o skorim ustavnim promjenama, kojima bi se smanjile
ekstenzivne predsjedničke ovlasti. E sad: iako je Mesićev stručni
tim izradio prijedlog po mjeri Pantovčaka, tekst koji je dospio do
rasprave sasvim je nešto drugo i, po tvrdnjama Mesićevih ljudi,
pokušaj je premijera da razvlasti predsjednika Mesića. Po njemu,
Mesiću bi (odnosno bilo kojem predsjedniku) od jačih ovlasti ostalo
tek zapovijedanje vojskom, a sve ostale poluge moći preselile bi se
u Banske dvore. Ne zna se hoće li se predsjednik i premijer uspjeti
dogovoriti i naći neki kompromis; zasad sastanče i međusobno, tvrde
izvori, razmjenjuju i teške riječi.
Za to vrijeme, pak, saborski zastupnici troše novac poreznih
obveznika i pričaju beskonačnu priču o "dignitetu domovinskog
rata".
Naravno, sve to na inicijativu pobunjenih desnih krugova u
hrvatskom društvu, koji se od 3. siječnja ne mogu pomiriti s
gubitkom vlasti. Umjesto da se poraženi HDZ - zajedno s
"disidentskim" Demokratskim centrom, predvođenim Matom Granićem i
Vesnom Škare-Ožbolt - podvrgne (i) kaznenoj istrazi zbog svega
kriminalnog što je učinio u desetgodišnjoj vladavini, nova vlast
dopušta da ih se vrijeđa, da ih se proziva kao komuniste i crvenu
aždaju, te da događaje u društvu diktira isključivo HDZ sa svojim
satelitima: dobrovoljačkim organizacijama (koje su postale gore od
negdašnjeg SUBNOR-a), propalim novinama (Slobodna Dalmacija), te
eventualnim haškim kandidatima.
Šačica pobunjenih "hvidraša" kuka o kaljanju digniteta domovinskog
rata i plaše hrvatske građane da Haag ne gine bilo kome tko je u ratu
nosio pušku...
(...) Za propagandu se pobrinula i državna televizija (koja ni u
naznakama nije postala javna), koja ionako izgleda kao da nas sve
skupa čeka reinkarnacija Tuđmana, pa makar i u obliku potpuno
izgubljenog u prostoru i vremenu Tuđmana juniora. (...)
Kao šlag na cijelo to desničarsko poigravanje dolaze promjene u SR
Jugoslaviji. Mesić je čestitao Koštunici, Račan je kao izvidnicu
poslao osobnog izaslanika novom jugoslavenskom predsjedniku.
Odmah su, uz kuknjavu tipa "Svijet širi ruke miljenici Srbiji",
hadezeove snage iskopale nekakav papir na kojem Carl Bildt snuje
sebe kao balkanskog ujedinitelja i pravi novu "tvorevinu" (minus
Slovenija, plus Albanija) u ovom dijelu Europe.
Sasvim dovoljno da združene snage odmah krenu u zbornu kuknjavu
kako je Hrvatska Europa, a Europa i svijet ju stalno guraju "nazad
na Balkan".(...)
Deset mjeseci nakon smjene HDZ-a, Hrvatska grca pod teškim bremenom
hadezeovske vladavine i njenih posljedica, u čijem se
raščišćavanju nije maknula dalje od početka. Naprosto, umjesto da
hrvatski građani doista vide tu budućnost za koju su trećeg
siječnja dali svoj glas, u nju gledaju rešetkastim pogledom.
Nova vlast, sve plašeći se optužbi za revanšizam, i dalje građane
drži u poziciji talaca onih kojima je mjesto, ako ne već u zatvoru,
onda u mišjoj rupi.