RDW 23. X. POLJODJELSTVO EU-A

NJEMAČKI RADIO - RDW 23. X. 2000. I dok se ovog ponedjeljka sastaju ministri poljodjelstva Europske unije u Luxemburgu kako bi raspravljali o europskom tržištu šećera - jer na stolu je prijedlog Europskog povjerenstva da postojeći sustav najnižih cijena važi još samo do godine 2003. - druga tema o kojoj raspravljaju mnogo je teža: proširenje Europske unije iz kuta njihova sektora. Jer pregovori s prvih šest država kandidata su zapravo zaglavili. I to tek nakon što su ovog lipnja uopće počeli pregovori o najosjetljivijoj europskoj temi - poljodjelstvu. Već sada poljodjelstvo proždire godišnje gotovo 42 milijardi eura, gotovo polovinu ukupnoga proračuna Europske unije. A ukoliko se unija proširi za samo deset zemalja srednje i istočne Europe, broj poljodjelaca koji bi zahtijevali sredstva iz europskog agrarnog lonca postao bi ravno dvostruko veći. A ukoliko bi zahtijevali iste nadoknade kakve danas dobivaju poljodjelci Unije, tada bi to značilo dodatnih - najmanje 10 milijardi eura, naravno, svake godine. Od zemalja takozvane 'prve skupine' - Poljske, Slovenije, Mađarske, Estonije, Češke i Cipra - Poljska ima daleko najviše poljodjelaca. Gotovo svaki četvrti Poljak radi na polju. A bez izravne pomoći Unije mnoga domaćinstva neće preživjeti pristup Uniji. Tako Poljska inzistira na jednakoj pomoći onoj kakvu primaju današnji članovi. Objašnjava Mieczystav Adamowicz iz varšavskog Poljodjelskoga instituta: = Poljski seljaci ne žele biti tretirani drukčije od seljaka u drugim zemljama. Postoje problemi s izravnom subvencijom i oko te teme se raspravlja. Ali ako se živi u jednoj zajednici, onda želimo da se prema nama postupa jednako kao prema svima. Zato nije moguće na duže razdoblje prihvatiti nekakvo članstvo drugog razreda. Za zapadnoeuropske zemlje je pak jednako važno da poljodjelci zemalja kandidata poštuju i sva pravila - na primjer - u zaštiti životinja i zaštiti ljudskog okoliša. Inače, predsjednik Društva poljodjelaca Gerd Sonnleitner se boji da bi to mogao biti kraj za mnoge - zapadnoeuropske poljodjelce: = Ako već sada zemlje koje pristupaju Uniji dobivaju otvorena vrata, ali istodobno im se daje - na primjer - dvadesetogodišnje prijelazno razdoblje u područjima zaštite životinja, okoliša ili potrošača, onda imamo pravu povredu tržišne utakmice. A to seljaci u Njemačkoj i Europi neće moći izdržati. Druge zemlje 'prve skupine' nisu baš radosne što su pregovori s Poljskom iz tih razloga dospjeli u slijepu ulicu. Estonija, Slovenija i Mađarska su stoga uputile zahtjev da, po potrebi, i bez Poljske budu primljene u prvom krugu. To je na kraju, također jedna mogućnost, smatra Csaba Szekely iz mađarskog sveučilišta Goedoelloeoe: = Ako nema drugog načina, onda treba uzeti u obzir i druge mogućnosti. Dakle, Mađarska bi mogla i sama ući u Europsku uniju. Stručnjaci naglašavaju kako bi ova strahovanja s obje strane mogla biti neutemeljena. Proširenje se prije svega treba shvatiti kao prigoda. Jer i njemačkim će se poljodjelcima otvoriti velika tržišta, a poljodjelci novih zemalja će imati i velikih prednosti od pristupa, smatra profesor Folkhard Isermeyer iz njemačkog istraživačkog instituta za poljodjelstvo u Brainschweigu. Sasvim je drugo pitanje kako će i hoće li uopće postojeća zajednička agrarna politika opstati nakon proširenja. Na kraju, Unija mora ispunjavati i preuzete obaveze Svjetske trgovinske organizacije. A to, na primjer, znači da proširena Unija neće smjeti dodatno subvencionirati svoje poljodjelstvo. Time se za Isemeyera postavlja pitanje - koliko smisla uopće ima proširivati postojeću agrarnu politiku na zemlje koje pristupaju: = Svojevrsno ukidanje tolikih činovnika i dijeta za tu politiku bilo bi svakako dobro i za poljodjelce kandidata, ali i za nas. (RDW)