RFE 13. X. BORA ĆOSIĆ

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 13. X. 2000. Srbi nikad neće priznati što su drugima učinili, književnik Bora Ćosić, s kojim je razgovarao Slobodan Kostić 'Jedna golema količina ljudi u Beogradu sada govore kao da se ništa nije dogodilo, kao da su oni od uvijek bili protiv svakoga zla, kao da mnogi od njih nisu išli po tenkovima, čitali pjesme među zločincima i razbojnicima na Palama, u Krajini i tko zna gdje drugdje. To je jedan tako široki broj ljudi, od nekih vrlo uvaženih akademika s mnogo inozemnih izdanja, do jednog pop-pjevača, kao što je Bora Đorđević, koji sada pravi neku satiričnu baladu protiv diktatora, a on je išao podupirati naše 'čuvene borce', one što su bacali bombe po Zagrebu, koji su po Srebrenici pravili čuda.' Književnik Bora Ćosić spada među najdosljednije i najoštrije kritičare nacionalizma i svega onoga što je tijekom prošloga desetljeća dominiralo Srbijom. Ta atmosfera je i bila razlog zbog kojeg je jedan od najvažnijih pisaca suvremene srpske književnosti još početkom devedesetih napustio ovu sredinu nastavljajući pisati i raditi u Njemačkoj. Stoga smo na početku ovoga razgovora Ćosića pitali je li nakon najnovijih političkih promjena ipak zadržao neku vrstu skepse prema onome što se zbiva u Srbiji. = Ja sam tu skepsu svakako zadržao. Mogu reći da i ja imam nekakav entuzijazam kada vidim taj mladi svijet koji obara jednu diktaturu, i u tome ima velike privlačnosti. Istodobno, znam da nisu do kraja sasvim čista posla, jer nova inačica, recimo, buduće vlasti jest natopljena posebno onim što je uvijek, svih ovih deset godina, izazivalo negativne emocije kod mene. Dakle, prije svega mislim na nacionalizam i tu ne možemo zatvarati oči. (...) - Znači li to da ovim promjenama nije načinjen radikalni iskorak u odnosu na dosadašnje stanje? = To se još ne može točno znati. Evo tih nekoliko dana je prošlo, mnoge figure su pale, a i to već nešto znači. Dakle, ne možemo biti baš toliko negativno nastrojeni da nam sada ništa ne valja. Međutim, ona temeljna figura nije pala, ona je tu na toj ploči i ne znam koliko još treba čekati da se ona zaista ukloni, i to ukloni na onaj radikalan način, da se procesuira. Ako novi državni poglavar smatra da je Haag jedan fantazma i da je to jedna politička ustanova, a ne pravna, jer on je pravnik, a ja nisam, prema tome on kao zna to bolje od mene. Međutim, ne može se prijeći preko toga da je u okviru te zemlje počinjena tako grandiozna pljačka, koja je išla iz toga istog središta, može se bar to procesuirati. Kada netko krade, onda ga čovjek mora goniti, a kada je u sumnji da je počinio takav delikt, onda ga se mora zatvoriti, jer to je također jedna pravna regula - sumnja da može pobjeći, biti izvan dosega zakona itd. Prema tome, ima tu veoma mnogo mogućnosti za promptni rad. Nešto se može uraditi odmah i nešto se mora uraditi odmah. - Koji su preduvjeti da Srbija pristupi zajednici europskih naroda? = Osnovna i prva točka jest suradnja s Haagom. Mi vrlo dobro znamo, i to je izvor moje nekakve svijesti povijesne i svake druge, da je iz toga našeg naroda, da je iz te naše zemlje, da je iz tog mog grada potekao onaj osnovni impuls za sva čuda koja su se dogodila na tom prostoru ? 300 000 mrtvih je ljudi u zemlji, milijuni ljudi su raseljeni itd. Prema tome, ta sredina mora imati bar jedan istovjetan tretman s ovim ostalim zemljama u tranziciji koje su, neke više, a neke manje, ipak po nešto uradile u hvatanju određenih ljudi, kažnjavanju nekih zločina. To je ono što bi bilo osnovno. - Možda velika većina nije znala ili nije željela znati za počinjene zločine? = Mislim da je mnogo sigurnije da nije htjela znati, a čak i sada ne želi znati, jer ovaj baršunasti ili ne znam kakav stil kojim je vlast pala u svom najvećem dijelu, a nešto od te stare vlasti još uvijek postoji, sve je to izvedeno bez ikakva razmišljanja o tome što se za ovih deset godina događalo. Sada mi rušimo jednog diktatora, rušimo jednu osobu koja je činila loše našem životu. A što je činila životima drugih ljudi i drugih naroda kao da su stvari koje su ostale potisnute i potisnute će biti do tada, dok se cijela ta nacija zaista ne podvrgne, naravno individualno od čovjeka do čovjeka, samoanalizi i jednom stvarnom razmišljanju o tome što se u našim glavama svih ovih godina događalo. - Je li onda prestrogo reći da ovoj sredini tek nadolazi proces denacifikacije, budući da taj termin dolazi iz jednog bitno drukčijega konteksta? = To po meni nimalo nije pretjeran termin. Ja ga koristim ovdje sve vrijeme i moram reći da i ovdje u Njemačkoj imam otpore kada izjednačavam ono što je ovaj srpski tiranin radio s onim što je radio Hitler. Ali ja sam vrlo precizno rekao da ono što je Hitler počinio u europskim razmjerima, čovjek s Dedinja je počinio u okvirima naše zemlje, osvajajući jednu za drugom krajinom svog vlastitog naroda i svojih vlastitih sunarodnjaka. Prema tome, to je vrlo slično i kada sam prošle godine snivao - ne da Beograd i drugi gradovi budu bombardirani, nego da budu pokoreni jednim Blitzkriegom, jednom invazijom kroz dva-tri dana - onda sam zaista mislio na to kako je slobodni svijet izišao na kraj s Hitlerovom Njemačkom i kako je onda odmah počeo jedan nevjerojatno veliki zamah samoispitivanja njemačke nacije i njemačkog naroda. Onda je to bila totalna denacifikacija, bila je to nekakva katarza koja nije došla preko noći, jer od Adenauera do Willi Brandta je razmak od dvadeset godina. Mi zaista ne možemo pronaći nekoga tko bi to odmah rekao, ali što se tiče našega naroda i njegova mentaliteta mislim da taj Willi Brandt nikada neće biti rođen. Taj narod neće nikada priznati ono što je počinio, osim u pojedinačnim glavama koje su glave otpadnika, izdajnika, u svakom slučaju nas menjševika, koji smo rasuti po svijetu ili pokojeg čak i tamo, koji su totalna manjina. Sigurno da im je mnogo teže izraziti ono što bi trebao da izrazi svaki normalan čovjek. - Kako vi vidite problem odgovornosti intelektualne elite zbog potpore srpskom režimu u prošlom razdoblju? = Ja mislim da cijelo intelektualno tijelo srpskoga društva, a to možda zauzimaju devedeset ili devedeset i pet posto osobe koje su na ovaj ili onaj način bile uz taj režim. Oni su na jedan vrlo militantan način išli po tenkovima, držali govore i zapravo huškali te nesretne ljude da pucaju na svoje sunarodnjake. Postoje i oni koji su se jednostavno na jedan način građanske neodlučnosti i pomalo straha povlačili u svoje kuće. Tu su mirno gladovali i mrzli se, ali se nisu suprotstavili. Dakle, to je jedna golema količina ljudi koja sada govori kao da se ništa nije dogodilo, kao da su oni od uvijek bili protiv svakoga zla, kao da mnogi od njih nisu išli po tenkovima, čitali pjesme među zločincima i razbojnicima na Palama, u Krajini i tko zna gdje drugdje. To je jedan tako široki broj ljudi od nekih vrlo uvaženih akademika s mnogo inozemnih izdanja, do jednog pop-pjevača, kao što je Đorđević koji sada radi neku satiričnu baladu protiv diktatora, a on je išao tamo podupirati naše 'čuvene borce', ove što su bacali bombe po Zagrebu, po Srebrenici su pravili čuda. Dakle to se onda zaista ne može ni procesuirati, na to skoro i ne mislim, jer to nije nimalo potrebno, ali ne može se ni dovesti pameti u jednim općim generalnim potezima. To mora uraditi svatko sam sa sobom u jednoj svojoj samoanalizi, koja nije samo psihoanalitična, nego je moralna. - Znači li top da posljednji događaji ipak nisu donijeli toliko željenu i očekivanu katarzu u Srbiji? = Svakako da nisu. To je možda samo jedan prolog, koji više ide na tragediju nego na neku melodramu. (RFE)