RFE 18. IX. PROCESUIRANJE RATNIH ZLOČINA

RADIO SLOBODNA EUROPA - RFE 18. IX. 2000. Hrvatska: bivša je vlast procesuirala Srbe, a ne ratne zločine. Prilog Ines Šaškor. Nakon masovnih uhićenja osumnjičenika za ratne zločine hrvatska vlast i pravosuđe nalaze se pred najvećim izazovom. Moraju se konačno procesuirati ratni zločini, a ne Srbi ili Hrvati. Vesna Škare-Ožbolt, dugogodišnja najbliža suradnica Franje Tuđmana, sada potpredsjednica oporbenog Demokratskog centra, stranke umjerene konzervativne orijentacije, prošlog je petka retorički upitala novu vlast ? zašto nema svjedoka za Škabrnju, a ima za Gospić. U Škabrnji, selu u zadarskom zaleđu, bivša je armija, zajedno sa srpskim paravojnim jedinicama, ujesen 1991. izvršila pokolj 60-tak mještana Hrvata, kako onih u uniformama, tako i žena i staraca. Doista, zašto nema? Odgovor na to pitanje zna i dužna je dati upravo Vesna Škare-Ožbolt. I ne samo ona, razumije se. Ima nešto perverzno u tome kada najeksponiraniji ljudi bivše vlasti prozivaju novu hrvatsku Vladu zbog procesuiranja ratnih zločina. Sve što se sada radi rezultat je propusta bivših vlasti. Jer, riječ je o zločinima starim 9, 7 ili 5 godina. Zašto bivša hrvatska vlast nikada nije podigla tužbu protiv Slobodana Miloševića, na primjer? Franjo Tuđman to je izričito odbijao, kod takvih bi se pitanja naljutio i na svoje najodanije poslušnike. Bivša je vlast nastojala procesuirati Srbe kao takve, a ne pronaći, osuditi i kazniti stvarne izvršitelje i nalogodavce okrutnih zločina nad Hrvatima, od slavonskog Dalja, Voćina ili Ovčare do dalmatinske Škabrnje. Oko 30 tisuća Srba procesuirano je zbog sudjelovanja u oružanoj pobuni, a za ratni zločin osuđeno ih je blizu 450. Najčešće se sudilo u odsutnosti, ekspresno. Izrečene kazne, osobito dok je funkcioniralo vojno pravosuđe, bile se enormno visoke. Najveći broj osoba iz pritvora ili nepravomoćno osuđenih je razmijenjen, što milom, što silom. Nezavisni pravni stručnjaci i članovi nevladinih udruga ukazivali su na stručne propuste tih postupaka, govorili da su takva suđenja bez pravog pravno-moralnog učinka, već su više bili u političkoj funkciji. Cilj je bio odvratiti Srbe od povratka. Nakon donošenja Zakona o oprostu takva su masovna suđenja prekinuta. Mnogi Hrvati, a osobito rodbina stradalnika, osjećaju se zakinutima. Sva ona mnogobrojna suđenja doživljavaju kao pravnu farsu, a imaju i osjećaj da stvarni izvršitelji zločina i njihovi nalogodavci nisu kažnjeni. Za zločine nad Srbima nije podignuta ni jedna kvalificirana tužba za ratni zločin. Sada kada je nova vlast učinila prve korake da popravi štetu i procesuira konačno ratni zločin, a ne Srbe ili Hrvate, upravo stradalnici lako postaju predmet manipulacija. Zbog svoje tragedije i osjećaja prikraćenosti, njima je najlakše reći kako se, eto, privode Hrvati, a ubojice njihovih najbližih slobodno šeću. Perverzija je hrvatske političke zbilje što im to govore oni koji su bili dužni, a i u mogućnosti, aktivirati pravnu državu kada je trebalo, a neki od njih i sukreirali su upravo takvu ratnu zbilju koja je posijala i nezanemarive hrvatske ratne zločine. Zato nova hrvatska vlast, umjesto da se Mesić s jedne, a Budiša i Tomac, s druge strane, međusobno sumnjiče tko je znao, a tko nije za Gospić - a znali su svi - ali svi nisu bili jednako u poziciji da nešto i poduzmu, mora konačno oštricu okrenuti na pravu adresu. A ta je, zna se. Jer, danas se najviši državni dužnosnici ne usude ići u poluprazni Gospić. Hoće li već sutra zaobilaziti i Split? (RFE)