FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

FRANCUSKA-LE MONDE OD 20.9.00.O DANSKOJ I O EURU

FR-DK-novac-Izbori-Financijsko-poslovne usluge-Diplomacija FRANCUSKA-LE MONDE OD 20.9.00.O DANSKOJ I O EURU FRANCUSKALE MONDE20. IX. 2000.Zašto bi Danska mogla odbaciti euro?"Zadnja istraživanja provedena među Dancima o referendumu koji će se održati 28. IX., svjedoče o nesigurnosti koja pritišće kraljevinu. Treba li prijeći na euro ili ne? U stvari, želimo li biti točniji, pitanje bi trebalo postaviti ovako: treba li pristati na napuštanje danske krune ili ne?Ova pojmovna preinaka zaslužuje tumačenje. Većina Europljana ne poznaje malu ustavnu monarhiju na sjeveru. Danska, jedna od utemeljiteljica Europskog vijeća (1949.), kasno se pridružila Europskoj zajednici (1972.) i od tada uživa glas tihog euroskeptika. Tihog, jer se čini da su njezini državljani zbog svoje legendarne 'umiljatosti' bili pošteđeni od napada pristaša integracije koji su puno brži kada treba napasti Britance.Danska je sumnjičavost prema Europi izbila na svjetlo dana kada na referendumu u lipnju 1992. nije prošao ugovor iz Maastrichta. Danskoj je, zahvaljujući nagodbi iz Edinburgha prihvaćenoj u svibnju 1993., omogućeno da bude dio promijenjenog ugovora kojemu je na koncu pristupila. Ta ju nagodba oslobađa četiriju obveza:
FRANCUSKA LE MONDE 20. IX. 2000. Zašto bi Danska mogla odbaciti euro? "Zadnja istraživanja provedena među Dancima o referendumu koji će se održati 28. IX., svjedoče o nesigurnosti koja pritišće kraljevinu. Treba li prijeći na euro ili ne? U stvari, želimo li biti točniji, pitanje bi trebalo postaviti ovako: treba li pristati na napuštanje danske krune ili ne? Ova pojmovna preinaka zaslužuje tumačenje. Većina Europljana ne poznaje malu ustavnu monarhiju na sjeveru. Danska, jedna od utemeljiteljica Europskog vijeća (1949.), kasno se pridružila Europskoj zajednici (1972.) i od tada uživa glas tihog euroskeptika. Tihog, jer se čini da su njezini državljani zbog svoje legendarne 'umiljatosti' bili pošteđeni od napada pristaša integracije koji su puno brži kada treba napasti Britance. Danska je sumnjičavost prema Europi izbila na svjetlo dana kada na referendumu u lipnju 1992. nije prošao ugovor iz Maastrichta. Danskoj je, zahvaljujući nagodbi iz Edinburgha prihvaćenoj u svibnju 1993., omogućeno da bude dio promijenjenog ugovora kojemu je na koncu pristupila. Ta ju nagodba oslobađa četiriju obveza: politike obrane, državljanstva Unije, suradnje u pravosuđu i unutarnjim poslovima i treće faze u gospodarskoj i monetarnoj uniji (tj. prijelaza na euro 'stricto sensu'). Ona zapravo proizlazi iz predstavke koju su sročile danske vlasti pod nazivom 'Danska u Europi'. Ova je trebala protumačiti razloge zbog kojih kraljevina nije prihvatila početni ugovor pozivajući se na zabrinutost Danaca koja je i sama bila predmet nagodbe. Zahtjev za ove četiri 'milosti' znakovit je za filozofiju danskog naroda. Istraživanje njegova sociološko-povijesnog razvoja svjedoči o njegovoj privrženosti svojim vrijednostima i suverenitetu u najužem smislu. Pogođeni onim što bi se moglo nazvati 'sindrom male države', Danci su davno postali svjesni da pripadaju državi koja prostorno nije velika i jako ovisi o svom vanjskom okružju. Jedan od najistaknutijih ministara vanjskih poslova (od 1929. do 1940.) Peter Munch čak je rekao: 'Jedan jedini zahtjev danskoj diplomaciji je da ostane mirna i čini sve što može kako bismo bili što manje zapaženi'. Da bi se zaštitili od vanjskih pogibelji (nastalih zbog hladnog rata i sovjetske prijetnje), Danci su odlučili utvrditi se iznutra na temelju konsenzusa o zajedničkim vrijednostima: poštovanje ljudskih prava, demokratizacija... Današnji životni standard i stabilnost gospodarstva opravdavaju njihov obrazac razvitka. Oni su zato mogli izvući korist iz vjere u univerzalnost njihovih vrijednosti kako bi bili primjer svijetu - zahvaljujući plemenitoj i uspješnoj politici pomoći Trećem svijetu - jačajući svoje temelje identiteta. Osim vrijednosti, pravi je kult stvoren oko simbola danske države. Onome tko se šeta po Kopenhagenu ne treba primjerice smetati što posvuda vijore danske zastave, pravi simboli i dokazi narodnog ponosa. Slično je s privrženošću Danaca njihovu novcu, kruni. Po čemu se Danska na koncu toliko razlikuje od Francuske koja ide prema euru? Danska nije htjela, zbog očitih strateških razloga, ostati izvan zajedničkog tržišta (koje po definiciji tada nije bilo jedinstveno). Na svakom stupnju koji je vodio ka produbljenju zajedničke gospodarske politike, ona je organizirala narodno glasovanje, sve do raskida 1992. Od tada su područja koja su djelomično bila oslobođena obveza obilježila put prema euru. No tko god uspoređuje europsku povijest dviju zemalja mora priznati da njihove razlike ne proizlaze toliko iz dubokog uvjerenja njihovih naroda, koliko iz izbora postupka odlučivanja. Francuzi isto koliko i Danci drže do svog novca i drugih atributa identiteta. No, kad bi Kopenhagen organizirao referendum, Pariz bi primjenjivao staru strategiju 'forcinga' kako bi njegovi podanici odmah priznali utemeljenost uvođenja zajedničke valute. Francuski su politički dužnosnici drhtali zbog sumnjičavosti naroda i zbog straha od masovnog 'ne' koji bi okrnjio ugled države-pokretača Unije, zaobišli su to točno određeno pitanje. Naprotiv, kada su posrijedi kraljevska pitanja, Danska ne može mimoići referendum. Treba li iz toga zaključiti da je postupak dobio na sadržaju, poput francuskog primjera? Priključenje kraljevine dvjema prvim fazama EMU-a koje se tiču gospodarskih politika i monetarne prilagodbe, odražava njezinu želju da ne izgubi u potpunosti iz vida razvoj koji utječe na Uniju. Uostalom, mnogi danski analitičari i industrijalci sve češće ističu da bi neprihvaćanje eura u narodu moglo imati kobne gospodarske i financijske posljedice. Što se tiče istraživanja, ona bi trebala biti uvjerljivija, napose ako privrženost Danaca državnim simbolima bude i ubuduće više utjecala na njihov izbor nego povjerenje koje mogu imati u zdravlje svog gospodarstva. No nije sigurno da će krunu prinijeti na oltar produbljenja u koje malo vjeruju", piše Cecile Derien, politolog.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙