FRANCUSKA-LE MONDE OD 6.9.00.SCHIOPPA O EURU

FRANCUSKA LE MONDE 6. IX. 2000. Euro i politika "Politički dužnosnici kao i bankari iz središnjih banaka, tvrde ponekad da uvođenje eura znači konačno odvajanje novca od politike. Htio bih ovdje reći zašto ne dijelim to mišljenje: euro je povezan s politikom. Ta veza ima prirodnu sastavnicu koja je euru zajednička s drugim valutama. No ona također sadrži specifične elemente koji proizlaze iz činjenice da je europski novac 'novac bez države'. Ponajprije, o prirodnoj sastavnici veze između eura i politike. Ugovorom iz Maastrichta odgovornost za euro jasno se povjerava neovisnoj ustanovi, Europskoj središnjoj banci (ESB) čija je glavna zadaća očuvati stabilnost cijena. Ipak, odgovornost ESB-a nije isključiva. Kao i za svaki drugi novac, političari su zajedno s guvernerima središnjih banaka suodgovorni za euro. Dva su razloga tomu. Prvi je gospodarski. Ako je istina da stabilnost cijena na koncu ovisi o promjenjivoj veličini koja je pod nadzorom monetarne politike, tj. količina novca, zadaća će središnje banke biti lakša ili teža, već prema ponašanju drugih gospodarskih čimbenika. A više tih čimbenika su dio političkog sustava ili su usko s njim povezani. Države i lokalne jedinice donose odluke o razmjerima i sastavu svog proračuna, o ustroju poreznog sustava, o povećanju plaća u javnom sektoru ili pak o konkurentnoj strukturi gospodarstva. Svaka ta odluka može povećati ili pak smanjiti inflacijske pritiske u gospodarstvu i tako olakšati ili otežati zadaću središnje banke. Dakle, politički dužnosnici nisu oslobođeni odgovornosti prema euru. Drugi je razlog političke naravi. U demokratskom društvu, status neovisnosti ustanova kojima je povjerena javna zadaća - u slučaju središnje banke to je nadzor nad novcem - mora pratiti 'obveza polaganja računa'. Ta obveza - za koju u engleskom jeziku postoji naziv 'accountability' - priznaje političkoj vlasti pravo da imenuje članove upravnih tijela središnje banke, da bude dovoljno upućena o njihovu radu, da sudjeluje na njihovim sjednicama i da ih povremeno sasluša. Dolazim sada do specifičnosti veze između eura i politike koji proizlaze iz njegova statusa 'novca koji nema državu'. Htio bih spomenuti četiri takve osobitosti. Prva se tiče onog što zovem 'osamljenost' ESB-a. Granice u kojima se obično očituje neovisnost jedne središnje banke su granice nacionalne države. U takvom okružju, biti zaštićen od političkih utjecaja ne znači da nema vjerodostojne raspre između banke i političkih dužnosnika o njihovu djelovanju. Danas, na sadašnjem stupnju europske integracije, ESB nema političke alternative koja bi imala europski profil u pravom smislu. Ta 'osamljenost' nije ugodna. Naime, ESB, čiji je mandat europski, mogla bi biti optužena za stanje u europskom gospodarstvu - napose zbog velike stope nezaposlenosti i nedovoljne konkurentnosti - na koje ona ne može utjecati. Tada bi mogla doći u pitanje potpora javnosti njezinoj neovisnosti. Ako je neovisnost ESB-a nužan uvjet za provedbu njegova mandata, mislim da institucijska 'osamljenost' u kojoj se on ostvaruje, a znači slabost političkog sustava Europske unije, nje dobra. Druga se osobitost veze između eura i politike tiče mnoštva sudionika gospodarske politike. Dok ugovor iz Maastrichta uvodi jedinstvenu monetarnu politiku i odgovornost za nju povjerava nadnacionalnoj ustanovi, ovlasti za druge gospodarske politike (porezni sustav, javna potrošnja, zapošljavanje, nadzor nad tržištem) i dalje su vertikalno podijeljene na mnogo razina vlasti: europsku, državnu i lokalnu. (...) Treći se čimbenik tiče međunarodnog zastupanja područja eura. Tu je osobitost veze između eura i politike dvostruka. S jedne strane, činjenica da odgovornost za gospodarsku politiku dijele mnogi sudionici, otežava Europljanima pronalaženje zajedničkog stajališta puno više nego Amerikancima ili Japancima. S druge, budući da su danas pojedine zemlje sudionici međunarodnih odnosa, područje eura - koji nije zemlja - na sadašnjem stupnju razvitka nije kadro donijeti zakon i imati vodeću ulogu koju bi opravdalo postojanje europske valute. To me dovodi do zadnjeg, važnijeg čimbenika specifične veze između eura i politike. Kroz čitavu povijest, snaga i uspjeh nekog novca uvijek su bili usko povezani sa snagom i djelotvornošću gospodarskog, društvenog i političkog sustava čiji je izraz bio. Dokaz tomu je povijest europskih valuta do uvođenja eura. To znači da će daljnji napredak u izgradnji jedinstvene Europe samo pomoći njegovu uspjehu. Naprotiv, ako se dugi proces ujedinjenja Europe koji traje pedeset godina, zaustavi ili, što je gore, počne nazadovati, vjerodostojnost i snaga eura nužno će oslabiti. Poseban status 'novca bez države' koji obilježava euro danas, održiv je samo ako bude faza na putu Europske unije prema jačoj političkoj zajednici", piše Tommaso Padoa-Schioppa, član upravnog vijeća ESB-a.