RUSIJA-IZVESTIJA OD 12.9.00.GOSPODARSKE PRILIKE U RF

RUSIJA IZVESTIJA 12. IX. 2000. Teoriju relativnosti provesti u život! "Albert Einstein bio je veseo čovjek koji je volio život. Za jednu zgodnu damu koja je kasnije postala njegova osobna tajnica, smislio je neobično jednostavno, poput stripa, tumačenje teorije relativnosti. Ako izlaziš s ljepuškastom djevojkom, tumačio je veliki fizičar, onda ti se sat čini kao minuta. A ako sjediš na užarenoj tavi, onda ti se minuta čini kao sat. Ista je stvar s našim političkim i gospodarskim prilikama. S jedne strane, kad pogledaš - savršen sklad između različitih političkih snaga, od komunista do onih izvan stranaka, a s druge - strahota, borba oligarha i države, i općenito tajni i otvoren rat svih protiv svih. Kada pogledaš na gospodarstvo iz ptičje perspektive, tj. s prozora zgrade koja je prema projektu Le Corbusiera izgrađena na Mjasnjickoj ulici, gdje je već odavno sjedište Goskomstata (državni zavod za statistiku, op. prev.), oko srca ti je toplo: rubalj stoji kao da se igra 'ledene kraljice', proizvodnja raste kao na bifidobakterijama, proračun se ostvaruje, a deficita uopće nema. A kada sve to počneš gledati očima zastupnika Rajkova i Grizlova, kao i gradonačelnika Lužkova - onda vidiš potpuni zastoj u gospodarstvu i propadanje glavnih fondova. A svi su u pravu i istodobno nisu u pravu. Zato što u predodžbama o društveno-političkoj stvarnosti također vlada teorija relativnosti. Te zanimljive činjenice i procjene donekle mijenjaju poznate postulate gospodarske znanosti. Primjerice, postoji teorija društvenog izbora koja političke stvarnosti opisuje gospodarskim pojmovima, pa i rabi matematičke obrasce. Uostalom, i bez apscisa i ordinata, krivulja i pravaca, jasno je, primjerice, da novce za socijalne potrebe država osobito brzo osigurava prije izbora. U Rusiji ta zakonitost također djeluje: prvo novci, a onda izbor 'pravog' kandidata. No sukladno našoj teoriji političke relativnosti, djeluje i druga zakonitost: prvo pokazati loše stanje u gospodarstvu i u politici, a tek onda - uz pomoć povoljnog javnog mnijenja - pribavljati novac. Primjerice, ako bismo povećavali depresiju nakon kolovoških katastrofa, onda bismo lako, bez osobitih protimba šire javnosti, mogli povećati vojni proračun i više izdvajati za sve ustroje sile, a ne samo za vojsku. Korist je od toga dvostruka. S jedne se strane zadovoljava interes tvrdoglavog i nasrtljivog vojnog lobija. S druge, zahvaljujući stalnoj kuknjavi o propadanju glavnih fondova i krivnji prethodnih predsjednika i vlada, u toj se nesreći može pomoći i eliti na vlasti - a ona želi da je ne optužuju za nesreće iz kolovoza. Događa se da je za domaću uporabu gospodarstvo u nas loše i nemoćno, a da proračun ne zadovoljava u potpunosti. Za vanjsku se uporabu koristi sasvim drugačije gledanje: u nas je sve gotovo savršeno dobro. Rusija je treća zemlja u ZND-u po pokazateljima rasta proizvodnje. Sve dobro raste, samo prerada brašna nešto zaostaje. Prihodi toliko premašuju rashode da se slobodno možemo priključiti sporazumu iz Maastrichta, da ne govorimo o svakojakim OESR-ima i drugim elitnim gospodarskim klubovima. I da nismo međunarodnu zajednicu preplašili raznim 'bank of New York', ruskom mafijom i strašnim likovima brata 1 u brata 2, zatrpali bi nas zajmovima i investicijama i dodijelili nam visoke kreditne rejtinge. Tako imamo dvostruko knjigovodstvo i teoriju relativnosti u jednoj boci. Gledamo iznimne pokazatelje proračuna, ali pri tome ne zaboravljamo da je on jako malen i da se pomoću njega ne da riješiti problem flote i glavnih fondova. Govorimo o rastu gospodarstva, a prešućujemo (ili u stanovitom trenutku o tome počinjemo javno razmišljati) da je on nekvalitetan i nestabilan. Bilježimo usporavanje ritma inflacije, a svjesno zaboravljamo da je pad cijena sezonski i da privremeno jeftiniji krumpir ne čini proljeće. Takve su prilike povoljne za sve političke snage. Ovisno o lobističkim prilikama, gospodarski se pokazatelji mogu pokazivati publici s bilo koje strane. Pače je moguće, ni najmanje ne razmišljajući o posljedicama, u istoj rečenici žaliti se na opće osiromašenje i pričati o sjajnim uspjesima u gospodarstvu. Zato što kada, kako kaže Einstein, sjediš na užarenoj tavi - tj. kada si svjedok eksplozija u središtu Moskve, kada tone podmornica ili gori televizijski toranj - želiš nešto brzo učiniti i požaliti se na propuste u radu svojih prethodnika. A kada sjediš s ljepuškastom djevom - tj. čitaš izvješće Goskomstata - javlja se u tebi želja da tu rusku ljepoticu koja odgovara standardu 90-60-90, pokažeš čitavom svijetu i da zbog te ljepote dobiješ novce. Na koncu će se svijest političke elite u potpunosti rascijepiti. Šizofrenija, kao što je i bilo rečeno", piše Andrej Koljesnikov.