FILTER
Prikaži samo sadržaje koji zadovoljavaju:
objavljeni u periodu:
na jeziku:
hrvatski engleski
sadrže pojam:

FRANCUSKA-LE MONDE OD 12.9.00.O EU-U

FR-DE-IT-integracije-Organizacije/savezi-Diplomacija-Financijsko-poslovne usluge FRANCUSKA-LE MONDE OD 12.9.00.O EU-U FRANCUSKALE MONDE12. IX. 2000.Europa, prema završnom činu"Prije nekog vremena, predsjednik Chirac je iznio prijedlog o europskom ustavu. To je napredak, pače i bitan zaokret. Promotrimo ga u svjetlu sadašnje raspre o budućnosti Europske unije i njezinih ustanova.Joschka Fischer zaslužan je što je napokon izvukao tu europsku raspru iz mrtvila. Dakako, ugledne osobe poput njemačkog i talijanskog predsjednika Johannesa Raua i Carla Azeglia Ciampija, veteranskog tandema Giscard d'Estaing-Schmidt, ili pak Jacquesa Delorsa koji je još uvijek aktivan, svi ili gotovo svi govore o federalizmu. No njemački je ministar vanjskih poslova stigao na 'naslovnicu' najvažnijih događanja oslobodivši se krutosti koja je vlastita njegovoj dužnosti. Dobrodošao izazov: kao što kaže Goethe, 'svaki naraštaj mora zaslužiti ono što je baštinio'.Ipak je neobično što se pola stoljeća nakon izjave Roberta Schumana od 9. V. 1950. i težnja Jeana Monneta prema zajedničkom cilju europskog udruživanja, dok je posao gotovo dovršen, činjenica da se govori o federaciji, čini na granici prevrata. Kakav uspjeh za
FRANCUSKA LE MONDE 12. IX. 2000. Europa, prema završnom činu "Prije nekog vremena, predsjednik Chirac je iznio prijedlog o europskom ustavu. To je napredak, pače i bitan zaokret. Promotrimo ga u svjetlu sadašnje raspre o budućnosti Europske unije i njezinih ustanova. Joschka Fischer zaslužan je što je napokon izvukao tu europsku raspru iz mrtvila. Dakako, ugledne osobe poput njemačkog i talijanskog predsjednika Johannesa Raua i Carla Azeglia Ciampija, veteranskog tandema Giscard d'Estaing-Schmidt, ili pak Jacquesa Delorsa koji je još uvijek aktivan, svi ili gotovo svi govore o federalizmu. No njemački je ministar vanjskih poslova stigao na 'naslovnicu' najvažnijih događanja oslobodivši se krutosti koja je vlastita njegovoj dužnosti. Dobrodošao izazov: kao što kaže Goethe, 'svaki naraštaj mora zaslužiti ono što je baštinio'. Ipak je neobično što se pola stoljeća nakon izjave Roberta Schumana od 9. V. 1950. i težnja Jeana Monneta prema zajedničkom cilju europskog udruživanja, dok je posao gotovo dovršen, činjenica da se govori o federaciji, čini na granici prevrata. Kakav uspjeh za anglosaksonski tisak koji se hrani sustavnom protimbom britanskih konzervativaca, koji su od tog izraza uspjeli načiniti tabu! Jer, zapravo postoje dvije raspre. Jedna je politička, a druga se tiče postupka. 'Quo vadis, Europa?', znači veličati zajedničke vrijednosti Europske unije, Unije s Poveljom o temeljnim pravima, koja je na kušnji austrijskih događaja i skorog proširenja. Članak A ugovora govori o 'sve jačem povezivanju naroda'. Tu se opet javlja dvojba europske izgradnje, vječni bog Janus. To će se 'povezivanje' jamačno završiti zadnjim činom, licem u lice s raspadom na područje slobodne razmjene kojeg se toliko plaše. Dva stupa za sada podupiru tu Uniju: države kao ugovorne strane i građani te temeljni trokut ustanova Povjerenstvo-Parlament-Vijeće pod budnim okom Suda pravde. Naša raspra nije se dakle pojavila ex novo; jednostavno, budućnost se mora temeljiti na sadašnjosti. Treba također podsjetiti na važnost povijesti, europske povijesti, 'pakla i raja' kako ju opisuje Braudel. Našu prošlost čine samo nacionalne države. Mi dijelimo grčko shvaćanje čovjeka, rimsko pravo, židovsko- kršćansku, ali i islamsku baštinu, renesansu i braću Lumieres. Kraljevima, carevima i diktatorima bila je zajednička predodžba o Europskoj uniji kao o obiteljskom poslu. Danas francusko-njemački odnosi, 'jedna povijest, dva sjećanja', zauzimaju središnje, ali ne jedino mjesto. Nas je petnaest država s 380 milijuna građana koji su udružili svoje sudbine, a sutra će nas biti dvadeset sedam, dvadeset osam zemalja s 480 ili 580 milijuna stanovnika. Je li sada trenutak za veliki skok? Treba utvrditi što shvaćamo pod federalizmom; pozivajući se na američku političku književnost 'Federalist papers', riječ je 'uglavnom' o nepostojanju centralizacije, o stalnom pregovaranju, o ustavnim značajkama, o teritorijalnosti s 'dvojnim državljanstvom', o ravnoteži između vlasti i samouprave sve dok ona ne proturječi načelima Unije. S obzirom na konsenzus i djelatnu suradnju između vlasti koje žele sačuvati svoj integritet, federalna je perspektiva nerazdvojna od važnih pitanja Međuvladnine konferencije koja je u tijeku. Glavna se pitanja tiču podjele federalne vlasti: - sastav Povjerenstva: sadašnje postavke dvoje između međuvladinog izbora (jedan europski povjerenika za svaku zemlju) i više europskog izbora (dvadeset povjerenika koji će se smjenjivati); - pravilo većine u Vijeću kao način odlučivanja, s novim uravnoteženjem glasova koji će povesti računa o stanovništvu. (...) Joschka Fischer je također neodređen u svezi s parlamentarnim sustavom i odnosima između 'njegova' izabranog predsjednika i Povjerenstva. Ne bi li dvostruki mandat, kao da zastupnici u Bundestagu budu članovi Landtaga, bio korak natrag? Kako riješiti krizu Vijeća koje je doslovno eksplodiralo a da nijedna demokratska instanca nije zahtijevala ni najmanje jedinstvo u njegovu radu? Ne igrajmo se ruskih lutaka s našim ustanovama; svi naši napori da stvorimo tu prethodnicu ili čvrstu jezgru ili pionirsku skupinu moraju se temeljiti na jednakim pravima između članova i na jedinstvu institucijskog sustava. Dodat ću da postoji bitna dimenzija našeg demokratskog sustava, a to je euro. Nemojmo ga zaboraviti. Mi moramo potaknuti naše građane da ga prihvate i da ga brane zahvaljujući većoj gospodarskoj snazi. To je pitanje solidarnosti, druga strana naše raspre: federalizam... porezni! Gospodarska unija već odavno šuruje s federalizmom: Europska središnja banka, Sud pravde... obećavamo da će zajednička valuta i vanjska i sigurnosna politika uspjeti te da ćemo demokratski riješiti pitanje vlastitog financiranja. Europljani ne mogu vječno ostati na stupnju platonskih zaruka ili kratkih razigranih susreta. Sustav koji je najdemokratskiji i najviše uravnotežen jest federalni sustav: sada treba stići na cilj. Pođimo prema završnom činu, on će biti najbolji!", piše Enrique Barone, predsjednik socijalističke skupine u Europskom parlamentu.

VEZANE OBJAVE

An unhandled error has occurred. Reload 🗙