ŠPANJ. EL PAIS - 7. IX. - BLOKADA U EUROPSKOJ UNIJI

ŠPANJOLSKA EL PAIS 7. IX. 2000. Europska blokada "Previše različitih gledišta u vezi sa sadašnjošću i budućnošću Europske unije ozbiljno otežava pregovore o reformi njezinih ustanova. Europskoj uniji ta reforma hitno treba, ne samo zato što bi omogućila proširenje na istok, nego i zato da bi Europska unija s petnaest članica mogla funkcionirati na zadovoljavajući način. Nedavni neslužbeni sastanak ministara vanjskih poslova u Evianu donio je više nejasnoća nego jasnoća. Budući da trenutno miruje velika rasprava o budućnosti Europe, koju su načeli Francuzi i Nijemci prije ljeta, petnaestorica ovoga prosinca u Nici najžurnije moraju postići dogovor glede novih sustava odlučivanja u Ministarskome vijeću, a Europsko povjerenstvo mora opet dobiti svoj nadnacionalni karakter i mora se omogućiti kontrolirano stupanje u integracije različitim brzinama. Za sada, tri mjeseca prije toga sastanka, nitko ne želi pokazati svoje karte. A ako ne bude približavanja različitih gledišta, neuspjeh pregovora u Nici mogao bi izazvati krizu povjerenja u Europsku uniju i frustracije u državama koje se nadaju da će joj pristupiti. Jer, iza raznih stavova nalaze se brojni i suprotstavljeni interesi pojedinih država članica, prema crtama podjele koje postoje još odavna: veliki protiv malih (Španjolska je u sredini); oni koji su za dublje integracije protiv onih koji čuvaju suverenost, te oni koji su više za političku integraciju protiv onih koji se zalažu prije svega za gospodarsku, poput španjolskog ministra vanjskih poslova Josepa Piquea, kako nam se čini. Zato je teško u kratkom roku postići sporazum, budući da su polazišta toliko međusobno udaljena. Iskre koje su izazvale neprikladne izjave povjerenika Guenthera Verheugena - a koje je jučer ispravio u Europskome parlamentu - posebno ističu ne samo nesuglasja u Europskome povjerenstvu, koje Prodi ne uspijeva voditi kako treba, nego i nedostatak jasne vizije o tome kojim smjerom treba krenuti na putu proširenja. Verheugen je čak predložio održavanje referenduma o proširenju u Njemačkoj, a to je jedina država prema čijem se ustavu rezultati referenduma ne moraju poštovati, iako bi to socijaldemokrati i zeleni mogli promijeniti. Njegova nesmotrenost poslužila je i za uočavanje činjenice da u Berlinu razmišljaju o prvom proširenju tek 2005., a to je čak dvije godine kasnije od službeno objavljenog roka. Iako zapadna Europa mora ispuniti svoj povijesni dug prema istočnoj, ne smiju se umanjivati golemi problemi koje donosi to proširenje, kako zbog nepripremljenosti država kandidata, tako i zbog nespremnosti same Europske unije. A kandidate ne može privući mogućnost da svojim ulaskom izazovu propast Europske unije. No, ako se nadnevci prvih ulazaka odgode za kasnije, kako frustracije ne bi stvorile protueuropske pokrete, morat će se pronaći novi načini za suradnju te djelomično i privremeno integriranje s kandidatima za pristup. Iako je to učinio na zaista nezgodan način, Verheugen je pokazao koje je središnje pitanje: izgradnja Europske unije ne može se provoditi za leđima javnosti koja istodobno mora probaviti mnogo toga, počevši od eura, čija se slabost nekima (poput Schroedera) sviđa više nego drugima. Jer, već 28. listopada Danci će se na referendumu morati izjasniti o pristupu području koje uvodi euro. Negativan rezultat mogao bi izazvati još više sumnji u Velikoj Britaniji, gdje se konzervativna oporba već omotala državnom zastavom i opire se navodno nekontroliranom integriranju. Kad su posrijedi svi ovi elementi, jasno je da se Europska unija izlaže opasnosti od blokade ili, ako ništa drugo, mlitavosti", piše u uvodniku lista.