VOA 3. IX. PRODANOVIĆ O SLUČAJU LEVAR

GLAS AMERIKE - VOA 3. IX. 2000. Čedo Prodanović: Ubojstvo Levara ozbiljno ugrožava suradnju Hrvatske s Haaškim sudom. Prilog Željka Matića. Dvodnevnim simpozijem 'Haaški sud i žrtve rata', koji se 1. i 2. rujna održao u Zagrebu u organizaciji Hrvatskog helsinškog odbora je, sasvim razumljivo, zbog ovotjednog ubojstva haaškog svjedoka Milana Levara dominirala tema zaštite svjedoka. Čedo Prodanović, član Izvršnog odbora HHO-a, smatra kako će ovo ubojstvo ozbiljno ugroziti daljnju suradnju Hrvatske s haaškim sudom jer se postavlja pitanje tko će nakon ovog ubojstva pristati da svjedoci u Haagu. = Sigurno da će se to ubojstvo na više načina negativno odraziti, kako na rad haaškog suda, pa tako i na odnose između suda i Republike Hrvatske, a u provođenju Ustavnog zakona o suradnji s Haaškim sudom. Moram samo dodati da je suorganizator tog simpozija outreach program haaškog suda koji je očito svjestan da recepcija hrvatske javnosti rada međunarodnog kaznenog suda nije najpovoljnija, nešto je odraz toga što se i ne zna dovoljno što taj sud radi i što ga se 'a priori' negativno prihvaća u javnosti jer je svijest hrvatske javnosti negativno kondicionirana u odnosu na taj sud već desetak godina - on se doživljava kao strani organ koji je prije svega inauguriran da sudi Hrvatima - ali dobrim dijelom razlog su tome i određeni propusti u radu samog haaškog suda. Kad govorimo o tragičnom slučaju gospodina Levara onda je sigurno da sud, koji i inače ima problema u pronalaženju svjedoka, a zatim još većih u nagovaranju njih da budu svjedoci, dakle da pristanu, da se ohrabre ići u Haag i svjedočiti, da će ovaj slučaj sigurno pokolebati one koji su se do sada eventualno na neki način odlučili da bi mogli biti svjedocima. Ove formulacije na način da je haaški sud 1998. godine predao tog svjedoka u 'nadležnost' hrvatskih vlasti, a shodno propisima Ustavnog zakona o suradnji, pa da time nema nikakvu suodgovornost za njegovu sigurnost, a posebno stoga što on nije dobio formalni status svjedoka, po meni su u najmanju ruku neumjesne i odražavaju jedan birokratski pristup suda radu i obavljanju svoje funkcije koji nije samo u ovom slučaju izražen. On je, rekao bih, imanentan dosta često tom sudu jer je evidentno da u situaciji kada se u više navrata taj sud oglašavao i protestirao zbog nesuradnje od strane Vlade bilo je logično očekivati da će Vlada, baš u jednom segmentu koji je najneugodniji za pojedine pripadnike vladajuće elite jer je svjedočenje Levara dovodilo u pitanje upravo sudbine nekih visoko pozicioniranih pripadnika vlasti, sad odjednom počet će provoditi slovo Ustavnog zakona. To je jednostavno bilo ocrnjivanje jednog posla na formalan način, a ovaj apostrofiranje toga da nakon toga se uopće s njim nije bilo u kontaktu, čime se željela do maksimuma umanjiti odgovornost, 'de facto' povećava tu odgovornost jer je sud trebao biti zainteresiran što se s tim svjedokom zbiva i da li hrvatska vlast doista provodi program zaštite tog svjedoka. - Kad smo već kod zaštite svjedoka postavlja se pitanje što je s još jednim medijski eksponiranim haaškim svjedokom Mirom Bajramovićem. Dok neki mediji špekuliraju da je likvidiran, jučer nam je voditelj haaškog programa za svjedoke rekao da mu nije poznata njegova sudbina. = Možda on to i ne zna, a sumnjam da i znade da bi odgovorio. Tako da ostaju, na žalost, samo dvije mogućnosti. Jedna je ova da je on zaista u programu zaštite svjedoka, da je negdje premješten u neku od zemalja i da mu je čak možda promijenjen identitet, a druga je ova da je možda isto tako doživio tragičnu sudbinu. Ne znam, činjenica jeste, to ste i sami vjerojatno zamijetili da je on pristao da bude svjedokom na haaškom sudu, da se govorilo da će ići u Haag i da je nakon toga netragom nestao. Možda je u Haagu, a možda je i tragično skončao, ne znam. - Haaški sud ne rijetko naglašava kako je politički neovisna institucija. No je li doista tako, i koliko je on politički suodgovoran za nastalu političku situaciju u Hrvatskoj nakon vijesti da bi se i hrvatski generali mogli naći na optuženičkim klupama. = Kad govorimo o političkoj odgovornosti, odnosno suodgovornosti suda, onda moram jednom rečenicom dotaknuti je li haaški sud politički organ koji sudi na temelju politike. Dakle, ja apsolutno odbacujem tu mogućnost. Ja ne negiram varijantu da je haaški sud organiziran i ustanovljen političkim odlukama. To je jedna dimenzija problema. On je sigurno dogovorom politike, odnosno intervencijom međunarodne politike osnovan jer nije postojala politička volja na ovim prostorima da se sudi ratnim zločinima, ali u konkretnom predmetu ja mislim, odnosno uvjeren sam, da sudska vijeća sigurno ne podliježu politici niti bilo kakvim eventualnim pritiscima sa strane. E sad postoji i treći problem, a to su implikacije, odnosno, posljedice određenih postupaka i kako se one mogu reflektirati na politička događanja u pojedinim zemljama. Čini mi se da se tu zaista ne vodi dovoljno računa odnosno da se ne bira pravi redoslijed poteza. Ja bih rekao da je pravi odgovor u biranju redoslijeda poteza. Kad o tome govorim, govorim o činjenici da do sada još nitko nije optužen iz Hrvatske za djela počinjena u Hrvatskoj, a da je hrvatske nacionalnosti. Te optužnice tek slijede. Dakle, ne možemo se složiti s Tomcem - dosta nam je optužnica - jer optužnica nema, neka će sigurno biti, ali nije nebitno hoće li prvo biti suđen netko tko se u hrvatskoj javnosti prepoznaje više-manje kao zločinac ili se prepoznaje zločin pa će se počinitelj otkriti - govorim o Pakračkoj poljani, Gospiću i sličnim slučajevima, ili ćemo posegnuti za lakšom varijantom u dokazivanju, a to je zapovjedna odgovornost gdje se dokazuje samo 'de facto' posljedica i formalna veza zapovjednika. To nije objektivna odgovornost. I kod zapovjedne odgovornosti se u najmanju ruku mora dokazati da, nakon što je zločin počinjen, nije poduzeo kaznene mjere. I to će biti, po meni, najčešća varijanta posezanja za odgovornošću, zapovjedna odgovornost. Inače se mora dokazati da je naredio ili da nije spriječio zločin za koji se znao da će se dogoditi. Ali posezanje sada, u ovoj političkoj situaciji, pri uspostavi nove vlasti za odgovornošću jednog od, nazovimo ga, eminentnih hrvatskih generala, znači uopće nevođenje računa o političkoj situaciji u zemlji za koju je haaški sud također, na određeni način, suodgovoran jer je odgovoran za stanje u pravosuđu te države, a ono se naravno reflektiran i na politiku. Prema tome, oni moraju na neki način voditi računa kako će određeni sudski postupci, odnosno, iniciranja tih postupaka reflektirati na političku situaciju u zemlji. I ja mislim da, kalkuliralo se s imenom generala Stipetića, da u situaciji gdje će se pokrenuti kazneni postupak protiv pripadnika Hrvatske vojske ili pripadnika vlasti, a gdje to neće biti konkretizirano kroz ovu, nazovimo je - individualiziranu odgovornost, gdje će i ljudi znati o čemu se tu radilo i što se desilo, imati vrlo negativnu reperkusiju na političku poziciju i na ovu vlast koja se nalazi u situaciji koja nije potpuno stabilna. (RDW)