FRANCUSKA-LIBERATION OD 31.8.00.EUROPA I KORZIKA

FRANCUSKA LIBERATION 31. VIII. 2000. Stvarati Europu znači i prihvatiti Korziku "Jedinstvo ne znači jednoličnost: novo geslo Europske unije 'jedinstvo u različitosti' trebalo bi potaknuti Francuze da razmisle kakva bi Republika trebala biti, dok napuštaju svoje stare jakobinske običaje koji su toliko vidljivi u njihovu stajalištu prema korzičkom problemu. Poželimo da pomak koji je francuska vlada pokušala načiniti kako bi Korzika dobila samoupravu koju odavno traži, ne tražeći ipak neovisnost, pedagoški djeluje na francuski način razmišljanja i ne dopusti da se republikanska jednakost građana svede na jednoličnost. Bilo bi krajnje vrijeme da se politička Europa gradi uz djelatno sudjelovanje Europljana, da Francuzi, koji imaju velik kulturni nedostatak, shvate da nacija sama po sebi ne znači pravo državljanstva, da državljanstvo nestaje i da smo državljani samo zahvaljujući odluci da ćemo zajedničkom dobru u političkom poretku davati prednost pred osobnim interesima ili interesima pojedine skupine. (...) Pogrješka regionalizma je u tome što smatra da su kulturne osobitosti dovoljne za uspostavu političkog poretka. Pobrkani su pojmovi kulturni i politički, a to čine i neki Korzikanci. No također je žalosno, pa i opasno, što se, pod izlikom republikanstva, jednoj kulturnoj zajednici ne želi priznati njezina osobitost: svi znamo da je obitelj to življa što se više obogaćuje različitošću svojih članova, što joj ne smeta da bude složna. Zašto bi jednoličnost trebala biti conditio sine qua non jedinstva? Dovoljno je pogledati Španjolsku koja je znala zadovoljiti želju za samoupravom Katalonije i Baskije, koja se ponaša regionalistički, Italiju koja zna povesti računa o regionalizmu, pa i Veliku Britaniju o kojoj se mislilo da je bliža našem centralizmu, a dala je Škotskoj i Walesu autonomiju koja, čini se, ne izlaže opasnosti jedinstvo zemlje, da ne govorimo o Njemačkoj koja je odavno federalistička. Nemojmo miješati regionalizam koji je uvijek posljedica osjećaja nadmoćnosti i zahtjev za kulturnim priznanjem na temelju stanovitog oblika autonomije, što ne znači neovisnost. Danas se u Francuskoj ne postavlja pitanje o mogućem raspadu Francuske na neovisna područja, već o teškoći stvaranja političke Europe. Želimo li sačuvati naše francuske osobitosti, naše kulture i naše tradicije od globalizacije, želimo li biti kadri da prihvatimo veću raznolikost nakon sljedećeg proširenja Europske unije na zemlje srednje i istočne Europe, koje su međutim dio naše civilizacije, onda treba shvatiti da u našoj zemlji postoji različitost koja se mora priznati kako ne bi bila nasilna i da je u njoj ljudsko bogatstvo Francuske. Kako ćemo biti europski građani, tj. ujedinjeni željom da živimo zajedno u različitosti, ako to ne možemo postići u vlastitoj kući? Neće biti osjećaja europskog građanstva dostojnog tog imena ako ne bude francuskog građanstva koje je na visini onog što traži svako pravo građanstva: dati prednost zajedničkom dobru u političkom životu. No pravo građanstva uči se u djelovanju s drugima koji su, premda različiti, spremni da zajednički rade za opće dobro", piše Martine Meheut, predsjednica Unije za federalnu Europu.