RUSIJA-SEGODNJA OD 29.8.00.POŽAR U OSTANKINU

RUSIJA SEGODNJA 29. VIII. 2000. Rušenje 'tvornice mitova' "Moskva je ostala bez televizije. Istodobno su Moskovljani ostali ne samo bez besplatne zabave. To se još nekako može nadoknaditi. Zabave u Moskvi ima i bez 'telkića'. No skupa s televizijom nestala su čitava područja stvarnosti u kojoj smo živjeli. Nema više političara s bučnim obećanjima, nema kiše kompromitirajućeg materijala, nema 'analitičkih programa', nekamo je nestao i sam Predsjednik. U Moskvi se izvodi stihijski pokus stvaranja poslijeinformatičkog društva. Inozemstvo se odmara... Do požara na Ostankinskom tornju televizija je bila 'tvornica mitova'. Najveličanstveniji su bili politički mitovi. U posljednjoj predizbornoj utrci glavni je bio mit o Putinu-junaku, neustrašivom i nepobjedivom. Na valu 'obnove državnog uređenja' oživljen je mit o 'nepobjedivoj i legendarnoj' vojsci. Demokratski je mit u službenoj propagandi zamijenio državno-domoljubni mit, posuđen od komunista, itd. Upravo su mitovi omogućavali do sada da se biračima uspješno 'pere mozak'. U doba izbora 1999-2000., 'tvornica mitova' radila je punom parom. Među ostalim, na veliko zadovoljstvo televizijskog gledateljstva. Dorenkov program jako je razveseljavao publiku - zato je i bio toliko gledan. Zadnjih se godina politika u Rusiji pretvorila u beskrajnu predstavu, u sapunicu poput 'I političari plaču'. Kaleidoskop televizijskih sličica pretvorio je ruske građane u šutljive promatrače političke 'sapunice'. Ljudi su zaboravili misliti svojom glavom i analizirati događaje. Za njih je to radila televizija. I odjednom slike više nema. Masovna je svijest izgubila gospodara. Nakon niza godina stalnog i ubrzanog rada, iznenada je otišla na dopust. Reklo bi se da se trebamo radovati. Napokon će ljudi slobodnije disati, zaboraviti na političke spletke i počet će mirno 'kiseliti kupus i pripremati zimnicu'. Ne kaže se uzalud da je 'prazan mozak đavolja kovačnica'. U ovom slučaju to znači da u nedostatku televizije masovna svijest može postati neukrotiva i da može biti sklona različitim neprevidljivim preobrazbama. Da se to događa negdje u Gadjukinu, zemlja ne bi osjetila posljedice. No kako je riječ o Moskvi, stvar poprima ozbiljne razmjere. Upravo Moskva šalje impulse čitavoj zemlji, upravo se tu događaju glavna politička zbivanja. Sada je Moskva isključena iz političkog procesa. Prema raznim procjenama, za obnovu emitiranja u punom obimu trebat će od jednog do tri mjeseca. To je dug rok. Informacijska izolacija Moskve može dovesti do neočekivanih posljedica. Kada 'telkać' ipak uključe, bit će to drugi grad. Požar u Ostankinu može se po svojim posljedicama usporediti samo s požarom u Moskvi 1812. Za djelatnike televizije najgore je to što je njihov višegodišnji trud otišao do vraga. 'Pranje mozga' morat će se započeti iznova. I to vodeći računa o nekontroliranim promjenama koje su se dogodile u tim mozgovima. A njih će biti, budući da je nakon čitavog niza katastrofa masovna svijest odveć razdražena i osjetljiva na svakojake signale. U uvjetima informacijske gladi ta se osjetljivost višestruko povećava. Neće biti pretjerano reći da je moskovsko informacijsko tržište pred velikom revolucijom. Vladat će na njemu onaj tko će najbolje znati iskoristiti prilike. A bitne će promjene na informacijskom području prijestolnice nužno dovesti do ništa manje radikalnih promjena na političkom planu. Tako da se 2000. godina s punim razlogom može upisati u povijest nove Rusije kao godina 'velikog prijeloma'. Informacijskog i političkog", piše A. Culadze.