US-IHT-28.8.-IZBORNA GODINA U AMERICI REMETI VELIKU IGRU

SJEDINJENE DRŽAVE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE 28. VIII. 2000. Izborna godina u Americi remeti veliku igru "Američki predsjednički izbori ponekad mogu narušiti međunarodne događaje, dok prekomorski narodi pokušavaju naslutiti mogući učinak promjene vlade", piše David Ignatius. "Čini se da je do takvog političkog nadmudrivanja sad došlo na području Kaspijskoga jezera. Glavni je razlog, kažu industrijski analitičari, to što je republikanski potpredsjednički kandidat Dick Cheney otvoreni zagovornik ukidanja američkih gospodarskih sankcija Iranu. George W. Bush je navodno za nastavak sankcija nametnutih Iranu pa Cheneyeva stajališta možda neće biti odlučujuća. Ali ako republikanska vlada krene tragom Cheneyeve retorike, mogla bi promijeniti gospodarsku i političku ravnotežu na kaspijskom području i na Srednjem Istoku, odjednom pretvarajući neke projekte naftovoda za koje se zauzimala Clintonova i Goreova vlada u beskorisne pothvate. Trgovački sporazumi tako su na čekanju dok ne prođu izbori, kažu stručnjaci za industriju. 'Zašto bi netko potpisivao bilo što prije studenog kad se možda promijeni politika?' - pita član upravnih tijela naftne industrije. Do ovakvog političkog zastoja dolazi svake četiri godine. Ekstreman primjer bili su predsjednička kampanja 1968. i Vijetnam. Južnovijetnamska vlada zaključila je da će bolji sporazum sklopiti s predsjednikom Richardom Nixonom nego s njegovim protivnikom Hubertom Humphreyem pa je namjerno odgađala odlazak u Pariz na mirovne pregovore. (U novoj knjizi Anthony Summers i Robbyn Swan tvrde da je Nixon namjerno pomogao Južnom Vijetnamu sabotirati mirovni sporazum.) Predizborno usporavanje zahvatilo je i srednjoistočnu diplomaciju jer su Arapi i Izraelci zaključili da će mnogo bolje proći s novom vladom nego sa sadašnjom. Taj oportunizam možda objašnjava zašto je Jaser Arafat prošli mjesec oklijevao sklopiti mirovni sporazum s Clintonovom vladom. Vjerojatno mu se činilo da ima više izgleda s Bushem i republikancima. Kaspijsko je područje vrlo osjetljivo ove godine jer i Bush i Gore donose mnogo toga. Clintonova i Goreova vlada mnogo su uložile u grandioznu politiku koja je gotovo godinu dana gubila na težini. Faktor Cheney mogao bi je konačno potopiti. Vladina strategija u kaspijskoj 'velikoj igri' bila je prisiliti zemlje tog područja na izvoz nafte i plina prema zapadu golemim naftovodima koji bi završili u Turskoj, američkoj prijateljskoj i savezničkoj zemlji. Ti projekti - naftovod Baku-Ceyhan i transkaspijski plinovod - nikad nisu imali očitog gospodarskog smisla. Ali je vlada bila uporna, nadajući se da će blokirati alternativne izvozne putove koji bi išli sjeverno kroz Rusiju i južno kroz Iran. Unatoč sumnjama u gospodarsku održivost američke politike, većina zemalja na tom području i tvrtki koje su tamo poslovale tiho je sve prihvaćala - do nedavno. Ali Cheney je prije nekoliko godina počeo prkositi logici vladina pokušaja da izolira Iran. Kao najviši dužnosnik Halliburtona, naftnoga diva, htio je mogućnost prodaje proizvoda gdje god poželi. Ali se činilo da je uvjeren kako su strateške pretpostavke na kojima se temelji Clintonova i Goreova politika potpuno pogrešne. (...) Cheneyevi komentari odražavali su, u naftnoj industriji raširenu, sumnju u mudrost Clintonove i Goreove politike. Dužnosnici naftne industrije jednostavno nisu vjerovali u opstanak golemih naftovoda. Vladina je igra kulminirala prošlog studenog na istambulskom sastanku na vrhu na kojem su regionalni vođe dali pristojna, ali prazna obećanja da će poduprijeti veličanstvene planove američke vlade. Industrijski su se dužnosnici složili, ali su privatno izražavali sve veću sumnju da će naftovodi ikad biti izgrađeni. Prvi je prebjeg bio Saparmurad Nijazov, predsjednik Turkmenistana. Potpisao je načelni sporazum da će poslati dodatnih 20 milijardi kubičnih metara turkmenskoga plina u Rusiju i tako uništio mogućnost brze izgradnje trankaspijskoga plinovoda. Američki grandiozan projekt ima i drugih problema. Umjesto da izgrade skup novi naftovod Baku-Ceyhan, vlade i kompanije sad, kako se čini, prednost daju jeftinijoj alternativi koja bi iskoristila ono što već postoji. Po toj bi se alternativi još 100.000 barela nafte slalo iz Bakua u gruzijsku luku Supsu na Crnom moru, a još 100.000 barela dnevno sjeverno kroz Rusiju i najmanje 50.000 barela južno u Iran, odakle će se prevoziti preko Zaljeva. Tom na brzinu smišljenom kombinacijom moglo bi se prevesti gotovo svu dodatnu naftu koju se Azerbejdžan nada izvesti tijekom sljedećih pet godina, tvrde stručnjaci za industriju, a ako poslije budu potrebni dodatni naftovodi, bit će vremena i novca. Takvim vulgarnim pragmatičarima Clintonova i Goreova vlada ponudila je visokoumni odgovor: usredotočite se na geostrategiju, igrajte veliku igru, nastavite gospodarskim sankcijama promicati američke strateške interese. Cheney ima jednostavniji odgovor: Bježite! Sad kad kandidat za potpredsjednika daje pokriće onima koji su prije nekoliko godina bili uvjereni da je Clintonova i Goreova politika visokoumni gubitnik", piše Ignatius.